Kosmicko jaje i pire od sociva sa tahinijem

DSC_0928

Mi pricamo jedni drugima price kako bi zivjeli (i prezivjeli). Svaka kultura ima svoju kozmogoniju- pricu ili model o porijeklu univerzuma. Svjetsko ili kosmicko jaje je mitoloski motiv, legenda po kojoj se univerzum izlijeze iz jajeta.

Rukopisi na Sanskritu svjedoce o najranijoj ideji kosmosa u obliku jajeta, zvanog Brahmanda (“Brahma”- bog stvaraoc, “anda”- jaje). Jedan od prvih zakonodavaca u Indiji se zvao Manu. On svoju knjigu zakona Manusmrti, koja se ne svrstava u klasicne pravne spise, vec u normativnu etiku, otvara pricom o prvom stvaranju (genezi): Prajapati, bog stvaranja i zastitnik, je zelio da sva ziva bica poteknu iz njegovog tijela. Zbog toga je samo jednom mislju stvorio vodu i u nju polegao svoje sjeme. Iz sjemena je nastalo zlatno jaje, sjajno kao Sunce i u tom jajetu je on sam rodjen kao braman, kreator svijeta… ovo bozansko bice je zivjelo jednu citavu godinu u jajetu, a onda je podijelilo snagu svoje misli na dva dijela: nebo i zemlju. A posto je podijelio i svoje tijelo u dva dijela, on postade dijelom muskarac, a dijelom zena….

I tako dalje u Kini, Grckoj, Japanu, Rimu, Finskoj, Egiptu…

DSC_0290

Jedna od prica koje pricamo u godini 2018, i to kolektivno, je ta o tome da smo mi ono sto jedemo. I to sto jedemo vec dugo nema nikakve veze sa stvaranjem, univezumom, mitologijom, bozanstvom. To je postala nasa licna prica koju dijelimo i komuniciramo sa cijelim svijetom i koja na taj nacin stvara nas identitet. Samo danas, mi se ne definisemo onim sta jedemo, vec onim sto ne jedemo.

“Ja sam vegan, ja ne jedem jaja, to su kokosije bebe.”
Zamislite se nad ovom izjavom jednu sekundu. Pauza. Duboko udahnite. Ok, ‘ajmo dalje.

Sve ono sto jedemo je mrtvo. Ali jaje? Jaje je zivahni univerzum! Uzivajte u njemu!

DSC_0930

Pire od sociva sa tahinijem i kuvanim jajima

Sastojci (za 2 osobe):

200 g sociva
1 kasika putra
3 cesnja bijelog luka, sitno nasjeckanog
1 kasika kumina
1 kasicica korijandera u prahu
1 mala ljuta papricica, sitno nasjeckana (ako volite ljuto, ako ne- preskocite)
3 dl paradajz sosa
100 ml vode
sok jednog limuna
5 kasika tahinija
2 kuvana jajeta
so i biber po ukusu

za zaciniti:

1/2 glavice crvenog luka, izrezanog na tanke lespirice
svjez list korijandra ili persuna, grubo nasjeckan
1/2 kasicice dimljene paprike u prahu

Uputstvo:

1. Stavite sociva u manji lonac i prelijte sa 4 dl vode. Kuvajte sociva izmedju 20ak i 30 minuta, dok ne omeksaju. Procjedite ih ostavite sa strane.
2. U vecoj serpi zagrijte puter. Cim se puter skroz rastopi dodajte mu bijeli luk, kumin, ljutu papricicu, korijander, promjesajte sve dobro i prodinstajte sastojke 1 minutu. Dodajte paradajz sos, vodu i sociva. Promjesajte opet i kuvajte sve jos 3 minute. Sada dodajte tahini, sok od limuna, so i biber. Uz cesto mijesanje kuvajte sve na umjerenoj vatri jos narednih 5 minuta. Sklonite sa vatre i viljuskom iznjecite sve dok ne dobijete gustu kasu.
3. Pire od sociva raspodijelite na dva tanjira, sve prekrijte lukom i zacinima. Toplo jelo posluzite uz kuvana jaja i malo hljeba.

 

Posted in Common, Recipes | Tagged , , | Leave a comment

Peceni poriluk sa narom i ljesnjacima

DSC_0607 (1)

Kuvana jela

njena dnevna mantra.

Njihovi portreti

ikone.

Skupljeni na jednom mjestu oni nose sjecanje

na sva njena lica.

DSC_0592 (1)

Peceni poriluk sa narom i ljesnjacima

Sastojci (za dvije osobe kao predjelo ili uzina):

dva poriluka
kospice od 1 zrelog nara
70 g prepecenih ljesnjaka, grubo isjeckanih
2 kašike maslinovog ulja
1 kašicica ulja od ljesnjaka
so i biber po ukusu
50 g narendanog parmezana

Uputstvo:

1. Zagrijte rernu na 200 stepeni. Stavite ljesnike na pleh i pecite ih u rerni oko 7 minuta. Za to vrijeme operite poriluk i odrezite im suve krajeve, a ako je potrebno namocite poriluk u hladnu vodu nekoliko minuta kako bi bili sigurni, da je su potpuno cisti. Ostrim nozem  prepolovite poriluk po duzini.
2. Izvadite ljesnjake iz rerne, premjestite ih iz pleha u manju zdjelicu, pleh oblozite papirom za pecenje i na njega polozite polovine poriluka. Poprscite sa malo maslinovog ulja i sa prstohvatom soli. Pecite poriluk oko 20 minuta na 200 stepeni, tako da okolo budu dobro peceni, a unutra meki i slatki. Dok se poriluk pece iskoristite vrijeme za sjeckanje ljesnjaka i cicsenje nara.
3. Izvadite poriluk iz rerne. Rukama ga po duzini iskidajte u trake (pripazite, poriluk je vruc!) koje izgledaju skoro kao deblji rezanci. Poriluk raspodijelite po tanjirima i zacinite ga ostalim sastojcima!

 

Posted in Common, Recipes | Tagged , , , | Leave a comment

Marinirani crveni luk

DSC_0238

Volim luk i jedem ga svaki dan. To je veoma vazan dio mog kulinarskog naslijedja iz Bosne. Generalno, ljudi sa Balkana vjeruju u iscjelujucu moc bijelog i crvenog luka, vise nego u bilo kakvog boga ili alaha. Zato je razumljivo da ove biljke nisu samo temelj SVAKOG jela na podrucju zemalja bivse Jugoslavije, vec se koriste kao magicni sastojci, recept koji je prepisala priroda u borbi protiv svih bakterija. One se piju kao caj, rendaju i mjesaju u razne masti i njima se oblazu bolni dijelovi tijela. Danas, kada je takozvana alternativna medicina toliko popularna, da cak i kraljica performans umjetnosti Marina Abramovic u svom zadnjem dokumentarcu The Space in Between pocinje da slavi svoje bijelo-lukaste korijene, podrucje bivse Jugoslavije bi moglo da postane Meka za new age iscjelitelje i šamane sa Zapada.  Oni bi odmah primjetili kako je zivot tamo mnogo vise “uzemljen”: divna i organska, domaca hrana (novi iscjeljitelji su, bas kao i Bogovi, uvjek gladni!), netaknuta (samo malo izminirana) priroda, domacini su gostoljubivi, strastven narod, tamo je zivot jeftin, zivot je lijep.

DSC_0243

Nekoliko godina unazad, tim istim iscjeliteljima smo bili bolesna cudovista koja ne znaju da se nose sa svojom prosloscu, pa zbog toga ubijamo sve i svakog oko nas (dok oni to sve posmatraju…). Koga je bolan tada bilo briga za nase magicne lukarice, koje su ravnodusno sravljene sa zemljom novim NATO cizmama. Mi smo njima bili i ostali zaostali, pijani, bradati vjerski frikovi, folklorna egzotika, mjesto za internationalno-intelektualne orgije, crnilo Evrope (kako neki dan procitah)…

DSC_0220

Ne jedem luk kako bih se zdravstveno osigurala, ali mislim da je veoma zdrav. Svaki put kada ga jedem ja se sjetim svoje bake, cije je ime trebalo da odaje cast upravo ovoj biljci, a ne mediteranskom bosiljku. Ona je svaki dan jela svoj sitno isjeckani luk. Svi smo znali kada je baba Bosa u blizini, njen dah ju je iz daleka najavljivao. Toliko smo joj se smijali, njenim vremenski utancanim obrocima, dorucak u 9, rucak u pola 4, vecera u 7. Sada znam da je to bila jedina stabilnost u haosu u kojem je zivjela. Dva rata i mnogo toga jos JESU big deal.

Jedem luk zbog njegovog ukusa. To je ukus moje proslosti,  kojom se trenutno bavim vise nego ikad. Taj ukus je svjez, ali i ljut. Mami mi suze na oci i na tome mu hvala. Ne zelim da ga se odreknem, iako je ponekad jako tesko zivjeti sa njim u zemlji u kojoj se uvreda upucena migrantima Knoblauchfresser (zderac bijelog luka) cesto cuje na ulici. U gradu, u kojem su svi opsjednuti cistom hranom, koja ne ostavlja tragove i mirise na tijelu. Ima trenutaka, a oni i nisu tako rijetki, kada se osjecam bas kao vec pomenuta Marina Abramovic, ali u njenom ranijem performansu sa lukom iz 1996. godine. Samo sam ja ponekad ipak delikatnija. Ja mariniram luk.

marina

“Umorna sam od cestog mijenjanja letova, cekanja po cekaonicama, autobuskim stanicama,
zeljeznickim stanicama, aerodromima.
Umorna sam od cekanja na beskrajnim pasoskim kontrolama.
Brzog sopinga u soping centrima.
Umorna sam od sve brojnijih poslovnih odluka, otvaranja muzeja i galerija, beskonacnih
prijema, stojeci sa casom vode u ruci, pretvarajuci se da sam zainteresovana u konverzacije.
Toliko sam umorna od napada migrene, usamljenih hotelskih soba, prljave posteljine, posluge u sobu,
inostranih telefonskih razgovora, losih filmova na tv-u.
Umorna sam od toga da se stalno zaljubljujem u pogresnog muskarca; umorna
da se stidim svog prevelikog nosa, presirokog dupeta; da se stidim rata u Jugoslaviji.
Zelim da odem odavde, negdje daleko, da nisam dostupna telefonom ili faksom.
Zelim da ostarim, jako ostarim, tako da nista vise nije vazno.
Zelim da razumjem i jasno vidim sta je iza ovog svega.
Zelim da vise ne zelim.” (M.Abramovic)

Marinirani crveni luk

Sastojci (za teglu od 500 ml):

300 ml bijelog vinskog sirceta
sok od jednog limuna
4 lista lovora
1 kasicica morske soli
2 kasike rafiniranog secera
7 zrna crnog bibera
3 glavice crvenog luka, izrezane na tanko

Uputstvo:

1. U manjoj serpi sjedinite sve sastojke osim luka. Na umjerenoj temperaturi pustite da provru. Luk stavite u vecu zdjelu i pazljivo ga prelijte provrlim rastvorom. Ostavite sve da se ohladi na sobnoj temperaturi, pa sadrzaj pretresite u cistu teglu sa dobrim polopcom. Poklopite i stavite u frizider, gdje luk dobro zatvoren moze da stoji i do mjesec dana.

 

 

 

Posted in Common | Tagged , , | Leave a comment