Za ponjeti- da. Za posvuda jesti- ne!

DSC_0484

Bez obzira koliko volim sve o ishrani i kuvanju, postoji jedna stvar koju prezirem, a ta je kad vidim da ljudi jedu uvjek i posvuda. Toliko ste gladni? Stripite se!

Vrlo dobro znam sta znaci biti zauzet i jos bolje znam koliko je ljudi koji po cijele dane rade i nemaju vremena za kuvanje. I ja sam jedna od onih koja svako malo mora da napravi rucak vece ranije, kako bih ga sledeci dan ponjela sa sobom na posao. Svaki put sam uzbudjena i radujem se kad dodje vrijeme pauze i ja ceremonijalno izvucem svoj divni rucak na vidjelo. Ali obicno cekam pravi trenutak za ovaj ritual. Na rucam na prvu prijetecu numeru moga stomaka Daj mi hrane ili ces umrijeti. Sudeci po simpaticnoj knjizi Sarmantno crijevo (orig. Darm mit Charme) autorke Djulije Enders, krcanje crijeva ne znaci nuzno da smo gladni ili da cemo se onesvjestiti ako BAS SAD ne strpamo nesto u usta. Zvuk koji proizvodi nase tanko crijevo bi trebalo da nas informise o tome, da je to nase dugo ali tanko crijevo cisto, tj. da se u njemu ne nalaze nepreradjeni  ostaci hrane od proslog obroka. Mislite da ste gladni? Ne, samo ste cisti! Ostanite takvi koji trenutak, nece vam naskoditi.

DSC_0425

DSC_0433

DSC_0440

Kao sto vec znate, ja kad ne kuvam ili radim jogu ili na fakultetu. Ako pada kisa umjesto biciklom vozim se metroom. Kad u ranu zoru vidim sve te ljude kako doruckuju u vozu moram svjesto kontrolisati disanje kako bih suzdrzala urlanje. Za mene nema nista odvratnije od slusanja i gledanja tamo nekog kako zvace, guta i mljacka, tik pored mene u prepunom vozu u kojem je samo dopiranje do vazduha jedva moguce. Pa jos uz to dolaze i skupljanje hrane koja je zavrsila svuda osim u ustima, lizanje prstiju i srkanje vruce kafe iz plasticnih casica. Na kraju se cuje jos i duboki uzdah koji naglasava satisfakciju sitosti. Naravno da nastojim da vrsioca radnje opomenem svojim strogim pogledom, ali kao odgovor obicno dobijem ili ignorisanje ili uzvracen pogled koji mi govori: „Sta beljis? To je MOJE PRAVO da jedem ako sam gladan. Ako ti se ne svidja, napusti voz.“

Ista situacija u vecernjim satima. Samo drugaciji meni. U ponudi su przene kobasice, pica, kineska tjestenina, hamburgeri i naravno kebab. Luk leti naokolo, ruke do lakata strpane u usta, komadi paradajza kruze po podu, ljudi podriguju dok su im glave zabijene hranu koji su kupili „za ponjeti“. Licno mislim da je tu doslo do nesporazuma: za ponjeti ne znaci da bi tu ista hrana trebalo da se konzumira u vozu, bolnici, pozoristu, kinu (zvakanje kokica u kinu je narocito ometanje!!!), u javnim toaletima… na fakultetu! Uhhhh, na fakultetu!

erbsen

Od kada je dopusteno jesti tokom predavanja? Glasno zderanje jabuke dok ispred nas neko predaje o poeziji, knjizevnosti, religiji, filozofiji, umjetnosti… Ne samo da tako smetamo nasim komsijama u sali, vec pokazujemo drsko nepostovanje prema tim predavacima koji su svoje lekcije danima unaprijed pripremali- za nas! Zato nas sve molim da se suzdrzimo od objedovanja tokom nastave i da posebno izbjegavamo orahaste plodove, jabuke, mrkve i ostalu hrskavu kompaniju. Gladni ste? Pricekajte! Ili uljudno napustite salu, pa se vratite kad ste zavrsili vas obrok.

Molim vas!!!

Ako vec ne iz postovanja, onda barem iz higijenskih razloga.

DSC_0487

Znam, znam. Demokratija je produkt kapitalistickog sistema. Iluzija je da smo slobodni i da nam drzava ne moze nista. Da imamo svoja prava. Pa se tako osjecamo slobodni da unistavamo prirodu, ubijamo zivotinje, uriniramo na ulici, kupujemo diplome, donosimo bombe u skolu… i da jedemo gdje god nam je volja. Oh, kako smo samo jeftini! To nije sloboda! Mi smo nepristojni i agresivni! Dok ovo pisem moram da se sjetim Tomasa Ostermajera, velikog reditelja najpoznatijeg pozorista u Berlinu- Schaubühne. On je prije par godina rezirao odlicnu predstavu Narodni neprijatelj koja za temu ima problem sistema, demokratije, kapitalizma, moci i korupcije. Sa ovom predstavom je Ostermajer gostovao u bezbroj gradova u svijetu, pa je tako i nastao jedan kraci dokumentarni film (samo na Njemackom)  o ovim turnejama. Ova predstava je takodje interesantna jer u jednom trenutku postaje interaktivna: glumci postavljaju pitanja publici o vrlo delikatnoj moralnoj situaciji koja se desava na bini. U odgovorima iz publike ne samo da mozemo uociti znatne kulturoloske razlike u nacinu argumentovanja, nego i razlike u shvatanju pojma demokratije. Tako npr. u Londonu: djevojka u publici pocinje da jede cips tokom predstave. Njene komsije se pozale na to. Ona argumentuje da je njeno ljudsko pravo da jede cips kad pozeli, a narocito jer taj dan nije nista okusila, pa skapava od gladi. Optuzila je svog komsiju da je narusio njeno pravo na slobodu.  ?!?!?!!?

Prica je zavrsila tako sto je Ostermajer ovu mladu damu nakon predstave pozvao na veceru, kada mu je ona ispricala da po prvi put te veceri pije pivo u centru grada, jer do tada to sebi nikad nije mogla priustiti. Demokratija malo morgen!!!

Za ponjeti da. Ali ne posvuda.

U ovom kontekstu sam odlucila da vam ponudim ovaj predivni recept koji sam razvila prije par sedmica. Mozete ga jesti kod kuce, a lako se i zapakuje za ponjeti. Ovo je jedno mocno jelo, dakle necete biti primorani da uz njega nosite jos jabuke, orahe ili cips. Obecavam da ce vas zasititi. Ali budite pazljivi! Ako ga budete jeli u vozu ili busu mogli biste uflekati majicu ovom predivnom, zarko obojenom kremom od cvekle!

Pire od pecene cvekle ispod salate od sociva i kandirane limunovoe kore

Pire od pecene cvekle

DSC_0457

DSC_0461

DSC_0464

Sastojci (za dvoje):

2 cvekle
sok od pola limuna
1 cesanj bijelog luka
100 g ovcijeg jogurta
malo soli

Uputstvo:

1. Neoguljenu cveklu stavite na pleh oblozen papirom za pecenje i pecite cveklu u rerni na 220C oko sat vremena dok ne omekani. Izvadite cveklu iz rerne i ostavite da se ohladi.
2. Ogulite cveklu i isjecite na komade srednje velicine.
3. U zdjelu srednje velicine stavite cveklu, bijeli luk, limunov sok i so i stapnim mikserom izmiksajte sastojke dok ne dobijete glatku kremu ili pire.
4. Kasikom dodajte jogurt u kremu i pazljivo promjesajte smjesu.

Salata od sociva sa kaparama

Sastojci:

150 g sociva vrste beluga (ili drugih tamnih sociva koje kosristite. Ipak, konsistencij beluga sociva je gotovo hrskava, pa cini savrsen kontrast glatkoj kremi od cvekle).
100 g ociscenog graska
2 kasike prirodnog maslinovog ulja
50 g kapara
nesto svjeze mljevenog bibera
dosta kopra

Uputstvo:

1. Prethodno oprana sociva kuvajte u 300 ml vode na srednjoj temperaturi dok ne postanu al dente. Nemojte ih prekuvati! Potom ih ocjiedite.
2. Dok se sociva kuvaju (oko 20ak min.) isjeckajte kopar.
3. Grasak stavite u manju serpu i kuvajte ga samo 1 min. Ocijedite i grasak.
4. Sve sastojke stavite u zdjelu srednje velicine i promjesajte ih da se dobro sjedine.

DSC_0413

Kandirana limunova kora

Sastojci:

Kora jednog limuna
Iscjedjen sok pola limuna
2 kasike kokosog secera (ili meda, ili bas ako mora obicnog smedjeg secera)

Uputstvo:

1. Operite limun. Ogulite limunovu koru na tanko, ali pazite da ne ogulite i bijeli sloj kore koji je jako gorak. Isjecite koru na 2- 3 mm tanke trake.
2. Kombinujte limunovu koru, limunov sok i secer u manjoj serpi i kuvajte sve na srednjoj temperaturi dok ne dobijete karamel sirup..

DSC_0469

Pire od pecene cvekle ispod salate od sociva i kandirane limunove kore

1. Kad posluzujete ovo jelo prvo namazite deblji sloj pirea od pecene cvekle na tanjir i prekrijte ga sa 6 ili vise kasika salate od sociva. Sve to zacinite kandiranom limunovom korom i cijeli buket velikodusno poprscite prirodnim maslinovim uljem.

DSC_0502

 

 

This entry was posted in Common, Recipes and tagged . Bookmark the permalink.

4 Responses to Za ponjeti- da. Za posvuda jesti- ne!

  1. thomas d. says:

    And eating “to-go” in the train is not even the worst… when you eat it while driving in your car that also creates a danger to others (in addition to preventing you from tasting the full taste and aroma of the food!) I enjoyed this post.

  2. Gaga Tamara says:

    Hahahah, smejem se naglas Nikolina! Seticu se tvojih reci, obecavam. Ima li tvoj kulinarski mod neko ime (za koje mi neznalice ne znamo) ili da ga smisljamo? Zaista sam odusevljena.

    • Nikolina says:

      Pa, zar nije sve tako kako sam napisala?! Hahahahaha… Moj kulinarski mod nema ni ime ni prezime. Ako imas vremena i zelje- osmisli ga ti. Kada je u pitanju rijec, u tebe imam beskrajno povjerenje. Hvala ti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>