Domaci meksicki takosi

DSC_0306

*Napomena: Moja draga prijateljica i fotograf Julie Becquart se preselila u naselje koje je daleko od mog, pa je za obe postalo komplikovano naci vremena za zajednicko fotografisanje recepata za blog Ritual Cuisine. Od sada (pocevsi blog postom Bogovska zelena salata iz Kalifornije) su sve fotografije za blog Ritual Cuisine mojih ruku djelo.

Zdravo svima! Evo mene opet u Berlinu. Moje meksicko putovanje je bilo prepuno novih avantura. Moj muz i ja smo najvise vremena proveli u predivnoj prirodi izmedju divlje dzungle i sirokog okeana, na mjestu na kojem su struja i pitka voda cisti luksuz. Volim jednostavnost, pa sam punim dahom zaronila u ovu novu okolinu i imala sam osjecaj kao da oduvjek pripadam tamo. U svakodnevnom zivotu pokusavam da radim samo one stvari koje me hrane dobrom energijom i namjerno istezem i savijam prostor i vrijeme oko sebe, kako me svakodnevni pritisak ne bi slomio. Kad na taj nacin pocnem da gospodarim vremenom i prostorom u kojem se nalazim onda sebi mogu da organizujem odmor i u stanu. NEma potrebe da putujem u Centralnu Ameriku da bih se odmorila. Ja kad putujem onda iz znatizelje i interesovanja, narocito za prirodu i ljude. To je za mene najveci poklon dok sam na putu.

Nasa posljednja destinacija je bio Meksiko City. Mjesto neuporedivo onom malom i tihom negdje u regiji Quintana Roo. 20 miliona stanovnika i stravicno zagadjen vazduh. Berlin je selo u poredjenju sa Meksikom. A Laktasi, mjesto odakle ja dolazim, je velicine jedne vece pijace u Meksiku. Da nije bilo zbog jednog dragocjenog prijatelja  iz Berlina koji se zenio sa izuzetno dragom Meksikankom i cije vjencanje nikako nisam htjela da propustim, bez razmisljanja bih se vratila na Jukatan u dzunglu. Sa druge strane, bilo je ljekovito provesti neko vrijeme sa prijateljima iz Meksika, uzivajuci u njihoim bogatim prirodama (da, covjek je prvo priroda, pa tek onda drustvo), tako da sam se topila u njihovim osmjesima, zagrljajima, u muzici najboljih i najglasnijih meksickih marijacija i, naravno, u domacoj mesickoj rakoji od agave, koja se zove Mezcal.

Vec neko vrijeme izbjegavam da putujem na odmor u velike gradove. S vremena na vrijeme se svakako isplati otici u pozoriste, operu muzej i sl., ali ja vise volim provesti slobodne dane u prirodi. Ali, ima jedna stvar koju obozavam da radim u velikom gradu, a to je obilazak pijaca. Ranije smo moj deda i ja u Bosni svake nedjelje isli u Banja Luku na pijacu. Prvo jednu, pa drugu. Tamo bi smo proveli pola dana, kupujuci hranu i tragajuci za kojekakvim alatom za bastu. Godine su prosle od tad, a ja i dalje po starom. U Meksiku sam posjetila cak cetiri pijace: pijacu Medellin, Somora, Merced i Ciudadela. Nikad nisam bila na vecim pijacama. Njihova ponuda se bukvalno proteze od zivih iguana do nojevih jaja. A tek hrana!!!

IMG_1591

U Meksiku se sve vrti oko hrane. Dok smo bili u dzungli isprobali smo par malih restorana na plazi i cesto smo jeli kod lokalnih ljudi u obliznjem selu. Ali sam i kuvala, jer nisam mogla da odolim svom tom egzoticnom vocu i povrcu. Uostalom, bilo je dozvoljeno da koristimo kuhinju u hotelu, pa nije bilo sanse drzati me daleko od nje.

U gradu uopste nisam kuvala. Uglavom smo jeli svjeze voce koje se moze kupiti na svakom cosku. A sama cinjenica da vec u aprilu mogu jesti lubenicu, mango, papaju, kokos i ostalu egzoticnu kompaniju, je dodatno raspalila moj apetit. Generalno, ljudi na ulicama Meksika ili hodaju ili jedu, amda ipak mislim da vise jedu. Posvuda su rasireni mali satori brze meksicke hrane, pod kojima se mogu naci najludje kulinarske kreacije. (Voljela bih da mogu da vam pokazem par fotografija, ali sam sticajem okolnosti u Meksiku izgubila i fotoaparat i fotografije- citaj Meksiko je nesiguran grad. Preostaje vam ili da sebi sve to izmastate, ili da pogledate neke fotografije na mom Instagram profilu).

Moj prijatelj iz Meksika mi je rekao kako Meksikanci vole sve da mjesaju: pica, hranu, odjecu. Ponekad im miks podje za rukom, cesto ne. I ja sam stekla isti utisak: Meksikanci jedu sve sa svacim. A onda to sve fritiraju u moru ulja, pa prekriju tonama cilija. Meksikanci se ne hrane zdravo. Zdrava hrana je nazalost privilegija za bogatase.

DSC_0292

Po povratku u Berlin sam odlucila da napravim vjerovatno najprominentniju brzu hranu iz Meksika- takose. Uz male izmjene i nesto strpljenje, ovo jelo mi je pokazalo svoje drugo lice: zdravo i jednostavno (jednostavnosti, ja te volim!).

Tako je tradicionalno meksicko jelo koje se sastoji od tortilje i fila koji moze biti meso, morski plodovi, povrce ili/i sir. Tako je cesto serviran u pratnji razlicitih umaka, paradajiza, luka ili zelene salate. Sjecate li se moje price Hrana i ljubav, o tome kako izuzetno cijenim hranu koja se jede rukama? E pa, takosi se bez izuzetka jedu rukama i osjecaj je neponovljiv kad zagrizete toplu, filovanu tortilju, lizuci ukusni umak sa prstiju. Jako sexy!

DSC_0261

Tortilja je meksicka lepinja i priprema ove lepinje na tradicionalan nacin je vise nego komplikovana: prvo se kukuruzno zito namoci u vapnenu vodu, pa se kuva satima u njoj i na kraju se oljusti. Nakon toga se ova smjesa sa zitom stavi u posebnu masinu, koja od nje napravi tijesto. Ova stara tehnika za pravljenje tortilje nije uobicajena u modernom meksickom drustvu jer su industrijske masine uzele stvar u svoje ruke. Rezultat nije isti: tijesto koje bi trebalo odmah da se prepece sa danas prvo osusi, pa se samelje u brasno koje se zove masa harina- to je nesto kao instant brasno za pravljenje tortilje, koje Meksikanci svakodnevno koriste.

Ja nisam koristila ni jedno ni drugo, vec ono sto sam imala u kuci. Kombinovala sam pirevo, kukuruzno i heljdino brasno. Pirevo sam dodala jer kukuruzno brasno koje mi imamo u Evropi nije dovoljno ljepljivo, pa bi se tortilje raspale. Rezultat? Najbolji recept za evropsku tortilju! Tijesto bi trebalo da bude tanko i nikako premekano. Ipak, dovoljno mekano da moze da se savije.

DSC_0227

Za fil sam napravila tradicionalni pire od crnog pasulja. Crni pasulj sam kupila kod jedne starice na pijaci Somora. Ovaj pasulj je po ukusu nesto jaci od sarenog, ali veoma slicne konsistencije. Ako nemate crnog, slobodno koristite sareni pasulj za ovaj fil. Obicno se ovaj fil pravi bez mnogo dodataka ili zacina, ali ja sam ipak dodala malo povrca, kako bih dobila laksu i meksu verziju.

Za Meksikance je normalno da na svoj tako naslazu guakamole umak, umak od cilija, luk ili sir. Ja ovaj put nisam pravila umak. Ali na ljeto cu to nadoknaditi. Razlog zbok kojeg nisam htjela da pravim crveni umak je taj sto ne mogu u aprilu da kupim svjez paradajiz, a ne pada mi na pamet da kupujem onaj plasticni. Tako da sam pojednostavila: da bih osvjezila takose dodala sam im svjezu, sirovu i hrskavu kolrabu. Posula sam sve to sa vrlo malo maslinovog ulja i onima koji vole ljuto dodala koju lespiricu ljute papricice. Ay caramba!

DSC_0294

Kako se pravi tortilja?

Sastojci (za dvadesetak tortilja, precnika 10cm):

125 g kukuruznog brasna
125 g pirevog brasna
50 g heljdinog brasna
125 ml vode
5 kasika suncokretovog ulja
1 kasicica morske soli

Uputstvo:

1. Zagrijte rernu na 50C.
2. U vecoj zdjeli kombinujte brasna. Dodajte ulje i so, i rukom pocnite da mijesite tijesto. Pritom postepeno dodajite vodu.
3. Mijesite tijesto oko 7 minuta. Tijesto je savrseno ako se ne lijepi i ne raspada. Ako to nije slucaj, dodajte ili malo vode ili malo brasna.
4. Nozem podijelite tijesto u jednake komade, velicine oko 3 cm.
5. Svaki komadic izvaljajte u lopticu, pa nju zatim pritisnite izmedju dlanova, da bi dobili oblik okruglog kolacica. Oklagijom razvucite kolacice od tijesta, sve dok ne postanu jako tanki.
6. Zagrijte tavu na srednjoj temperaturi i pecite tortilju (bez ulja!) po 1 min, sa svake strane. Okrenite tortilju na drugu stranu kad se na suprotnoj pocnu stvarati mjehurici.
7. Dok pecete tortilje, one gotove drzite u rerni. One se moraju servirati tople!

DSC_0265

Pire od crnog pasulja

Sastojci:

150 g crnog pasulja (ili sarenog)
1 glavica crvenog luka, sitno isjeckana
2 mrkve, sitno isjeckane
1 paprika, sitno isjeckana
2 pritke celera, sitno isjeckane
1 mali komad celera, sitno isjeckan
2 cesnja bijelog luka
15 zrna crnog bibera
4 lovorova lista
1 kasika morske soli (ili vise ako je po vasem ukusu)

DSC_0234

Uputstvo:

1. Prvo pripremite pasulj. Ako imate svjez pasulj preskocite ovaj korak. Ako nemate, namocite pasulj preko noci.
2. Stavite sve sastojke u vecu serpu, prekrijte vodom i kuvajte sve zajedno, dok pasulj ne omeksa. Povremeno dodajite vodu, ako je potrebno.
3. Kada je pasulj omeksao, odstranite skoro svu vodu iz serpe (ostavite samo 1/8) i stapnim mikserom napravite od sastojaka pire. Dodajte jos soli, ako je po vasem ukusu.

Dodatak

Sastojci:

2 kolrabe, oguljene i isjeckane
1 veca ljuta papricica, isjeckana na lespirice
2 kasike maslinovog ulja

Meksicki takosi

1. Svaku tortilju filujte jednom kasikom pirea od crnog pasulja
2. Zatim prekrijte takose sa kolrabom i ljutom papricicom
3. Sve pospricajte maslinovim uljem.
4. Presavijte u ruci i vidimo se u raju!

DSC_0297

 

This entry was posted in Common, Recipes and tagged . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>