Hobotnica ispod peke

DSC_0562

Prije nekoliko dana sam gledajuci u more pokusavala da prilagodim svoje disanje ritmu vode. Nakon sto je moj zasoljeni um tek poceo da se odmara, nesto mi promaknu kroz fokusiran kadar. Nesto sivo, maleno. Prvo sam pomislila da je morska zvijezda. One su sa morskim jezevima stalni gosti u uvali. Moj uobicajno neukrocen um jedva doceka da zagrmi u tesko dostignutoj tisini i podje da se vraca svojoj optimalnoj brzini: ma ne moze to biti zvijezda, vidis da je sivo. Morske zvijezde su crvene ili smedje boje. I ovo se prebrzo krece. Kakva elegancija! Kao balet. Jel opasno? Ha, pa to je meduza! Cekaj, kako ce biti meduza, kad nije kao zele. Meduza je kao zele. Kad meduza ujede, to boli. Boze, hocu li moci ikad vise plivati ovdje? Ovo me podsjeca na plamen. Plamen u vod? Ma, aplauz. Dobro nije, ali sta je onda? Aj’, priblizi se. Polako! Velika glava. Mogao bi biti morski pauk. Cek, cek! Pa to je… to je…
„Mama! Dodji ovamo! Sestro! Sestricu! Pogledajte! Evo hobotnice! Pogledajte! De, tise malo, da ne ode…“
I mi pocesmo da beljimo, beljimo i beljimo…

DSC_0554 (1)

Prvo nam je otplesala nesto. Pa poce i ona beljiti u nas. To im je valjda u prirodi, da sve posmatraju. Onda sa dva pipka lijepo zagrli neku ribicu, priljubi je sebi i njezno sakri u usta, sve dok riba potpuno ne isceznu. Ma, to je bilo najelegantnije prisvajanje koje sam ikad’ vidjela. Niceg’ nasilnog u tome, krvavog ili agresivnog. Mamlaz bi naravno odmah upitao jel’ sad hobotnica losa? Jel’ more lose i brutalno okruzenje? Jel’ riba zrtva? Ko je kriv? Hobotnca sto pojede ribu, il’ Bog sto je stvorio i hobotnicu, i more, i tog covjeka, povrh svega? Mozemo li mi, dobri ljudi, uciniti nesto da spasemo nekog- planetu mozda? Pametan ne pita. Ali mu se smrt nuzno prikazuje kao odgovor, kao trenutak u beskrajnom prostoru, jasna i neprikosnovena. Izdisaj. Nista sto bi uznemirilo, uplasilo. Cak suprotno: smrt se ukaza kao prilika. Univerzalna potreba protkana zadovoljstvom.

DSC_0568

Gledam ja u nas kako beljimo, pa nesto kontam k’o da nikad nismo vidjeli hobotnicu. A jesmo, prije dva dana, ali mrtvu, za veceru. Bio je to svjez ulov, jedan na jedan. Veoma jednostavan scenario: jednog jutra mlad muskarac se probudio, obukao na sebe svoje neopren odijelo i krenuo da zaroni u modro. Koristeci se iskustvom i darom ulovio je ovu hobotnicu, koju je odmah prodao ljudima u komsiluku, ljudima sa ostrva. Njegovom stanovnistvu koje zavisi bas od morskih plodova. Jer je ostrvo jedna velika stijena koju ljudi redovno grizu i zvacu praveci sebi takozvani prirodni prostor za zivot. Moze tebi kamen dati kucu, zgradu, skolu, prirodnu izolaciju, grob, ali te nikad nece nahraniti. Zitarice, mahunarke, krompir, orasi i sjemenke, zivotinje, sve to vise voli toplinu i mekocu crne zemlje. Riba, masline, so i zacini- e to daje motornu energiju na ovom kamenolomu. I cisto zadovoljstvo.

DSC_0572

Nije tajna da hobotnice ljudima pricinjavaju zadovoljstvo, ali ne samo za trpezom. One potpaljuju i ono drugo breme, sto ljude razara i stvara: seksualnost. Samo u ovom aranzmanu umjesto ljudi, hobotnice vole oralno. Na osnovu stare legende o Taishokanu u kojoj je zena ronioc, koja skuplja bisere iz skoljki, ukrala dragulj iz zmajeve palate na dnu mora,  japanski umjetnik Kitao Shigemasa je u svojoj erotskoj knjizi Yo-kyoku iro bangumi iz 1781. godine oslikao hobotnicu i zenu iz price. Ova slika je trideset godina kasnije bila inspiracija velikom japanskom majstoru Hokusaiju koji je koristeci ovaj motiv ostvario fascinantni shunga drvorez: povlaceci  je u udubljenje izmedju dvije stijene, velika hobotnica zadovoljava zenu ronioca, obavijajuci je sa svih svojih osam krakova, igrajuci se njenim rukama, nogama i bradavicama. Druga, manja hobotnica stimulise zenu poljupcima na usta.

hokusai

Ovo je jedna intenzivna slika sa svim svojim baroknim formama i ekskvizitnom bojom. Ispruzena kao les, zena predaje cijelo tijelo gladnoj hobotnici. Svojim dugim uzdasima, jecajima i uzvicima ona puni njihov dijalog koji je sazet u pozadini. Izgubljena u stegnutom zagrljaju i pod penetrantnim pogledom morske kreature, zena zrtvuje sebe zadovoljstvu zvanom le petit mort (franc. mala smrt, izraz koji opisuje stanje orgazma.)

DSC_0583 (1)DSC_0584

Mnogi drugi japanski slikari kao sto su Katsukawa Shuncho or Suzuki Harunobu su upotrebljavali ovaj motiv kao mustru za svoje interpretacije Hokusaijevog djela. Motiv su u ustogljenoj Evropi tek kasnije prihvatili pisci i umjetnici sa kraja devetnaestog vijeka, ukljucujuci Ropsa, Khnopffa, Correa, Rassenfossea, Rodina i Pikasa.

A moja inspiracija i moji ucitelji su bili Aida i Boris, nasi dragi domacini, prijatelji i skoro komsije sa ostrva. Aida koja je rodjena blizu Dubrovnika je najbolja kuvarica dalmatinskih specijaliteta koju sam ikad’ upoznala. Em dobro kuva, em dobro jede, gusta sto bi ona rekla, em sve to sa sa mnom nesebicno dijeli.

DSC_0766DSC_0784

 Hobotnica je toliko tradicionalna, koliko je uobicajna hrana na ovom podrucju. Ali nacin pripremanja hobotnice ispod peke ima svoju izvan-regionalnu istoriju. Peka, ili kako se to kod nas u Bosni zove „sac“ je veliki metalni ili keramicki poklopac u formi supljeg zvona, ispod kojeg se se  peku tijesto za hljeb, meso, povrce ili pite, tako sto se preko njega stavi zar. Na ovaj nacin je pecenje hrane ujednaceno, temperatura cirkulise ravnomjerno, tako da se hrana doslovno kupa u svom soku, pri cemu se razne arome prozimaju u jednu novu. Poklopac po sebi najvjerovatnije potice sa bliskog istoka, gdje su pekare za hljeb u formi zvona bile uobicajene. Danas se ovaj nacin pripremanja hrane moze pronaci u Albaniji, Bosni, Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Grckoj.

DSC_0605

Ovo je bio drugi put da sam pripremala ovaj specijalitet sa Aidom i sretna sam sto mogu da ga konacno podjelim i sa vama. Ali, znate, nije sve u hrani. Gust je zaloziti vatru, gledati kako pusketa, cekati pravu temperaturu, caskati, pijuckati vino, zaliti se na komarce, kuvati uz zalazak sunca i vecerati ispod mjesecine.

Hvala vam, dragi domacini!

DSC_0791

Hobotnica ispod peke

Sastojci (za 6 osoba):

1 svjeze ulovljena hobotnica od oko 3 kg, dakle velika
1 kg mladog krompira, oguljenog i izrezanog na cetvrtine
1/2 kg luka, oguljenog i izrezanog na cetvrtine
1/2 kg zutih ili zelenih paprika, oguljenih i izrezanih na cetvrtine
5 kasika maslinovog ulja
nekoliko grana svjezeg ruzmarina

Uputstvo:

  1. Operite i ocistite hobotnicu. Kao ste blizu obale (a ja vas toplo savjetujem da ovaj recept pripremate samo sa svjezom hobotnicom, blizu obale), ocistite hobotnicu u moru i nikako je ne ispirajte obicnom vodom. Izvadite iznutrice, odvojite glavu i krakove. Ostavite hobotnicu da se dobro iscijedi. Nemojte je soliti, ona je vec dovoljno slana!
  2. Nalozite vatru i napravite dosta zara. Morate imati toliko zara da mozete njime prekriti sijelu peku. Ovo traje oko 30ak minuta. Zadnjig deset minuta stavite peku na zar kako bi se dobro ugrijala. Hrana mora da se pece sa svih strana ravnomjerno!
  3. U dublju i vecu tepciju stavite hobotnicu i prelijte je sa samo 2 kasike ulja. Nemojte dodavati vise ulja, hobotnica je vec dovoljno masna.
  4. Skinite peku sa zara i spustite na tlo. Lopatom razgrnite zar na sve strane kako bi oslobodili sredinu od njega i u tu sredinu polozite tepsiju sa hobotnicom. Nju poklopite pekom, a cijeliu peku zatrpajte zarom. Pecite 10ak minuta.
  5. Nakon 10ak minuta oslobodite peku od zara, podignite poklopaci spustite na tlo. Hobotnica bi sada trebalo da poprimi intenzivnu, crvenu boju. Dodajte povrce, ruzmarin, ostatak ulja i promjesajte. Poklopite, vratite peku u srecinu peci i ponovo sve zatrpajte zarom. Pecite narednih 45 minuta.
  6. Ponovo, razgrnite zar sa peke, otklopite i provjerite da li je hobotnica dovoljno pecena. Trebalo bi da bude mekana, sjedinjena sa povrcem u zajednickom saftu. Ako nije, vratite je na pecenje jos 10ak minuta. Vrijeme pecenja zavisi od kvaliteta zara i velicine hobotnice.
  7. Sve sklonite iz peci i ostavite da se poklopljeno prozme, jos 10ak minuta onako na suvo. Posluzite uz dobro vino i ne zaboravite da umacete hljeb u saft. Ili sto bi moja Aida rekla, dobro tocajte!

 

This entry was posted in Common, Recipes and tagged . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>