Umalo zelena supa od graska sa poširanim jajetom

envysoup

Pokret zdrave ishrane koji se siri nasim modernim drustvom je nekako uspjeo da u potpunosti korumpira zelenu boju. To se, naravno, poziva na pokret zastite zivotne sredine, povezanost sa prirodom, simbolicnu upotrebu zelene boje za odrzivost okoline, mladost, rast i ljudska prava. Na prvi pogled i jeste logicno, zar ne? Zelena salata, zeleni sok, zeleni smuti, zelena supa, zelena planeta, zelena dusa, “jedite svoje zelenilo”. Zeleno na zeleno na zeleno. Da je poznata teza Ludviga Fajerbaha: “Ti si ono sto jedes” tacna, onda bi u ovom slucaju svi zdravi i zeleni potrosaci hodali unaokolo kao zeleni zombiji, tako da bi se ostatak ljudi koji jedu raznobojnu hranu (tipa crveni paradajz ili zute banane) i koji zbog toga posjeduju regularnu boju tena, trebalo da osjeca ugrozenim, jer zeleni sladoled od spinata ipak nije omiljena hrana zombijima, vec upravo ljudski mozak.

envysoup5

Eh sad, ja sam jedna od onih koja preferira da jede sarenu hranu, pa se opet nikada nisam bojala da ce mi zombiji isisati mozak na slamku. Ipak, opreza nikad kraju, jer ne volim kada mi ispiraju mozak, a bas to je ono sto zombiji rade svojim zrtvama prije nego im u potpunosti inkorporiraju njihov bjelkasti organ. Koristim se raznim tehnikama kako bih ostala na sigurnom, a kao najproduktivnija mi se ucinila ona kada koristim svoj mozak. Zbog toga pitam, citam, razmisljam, istrazujem itd. Tehnika kojoj svako od nas ima pristup. Tako da sam upravo na ovaj nacin osjetila hitnu potrebu da protjeram cisto zelenilo iz ove supe i oplemenim je jednim fensi tretmanom: posiranim jajetom.

envysoup3

Jer zelena boja ne stoji samo za nadu, mladost, sumu i zivot. Iskljucivo grasak, spinat ili brokula vas ne mogu uciniti zelenim iznutra. Ali zavist moze. “Zelen od zavisti” primjecuje izreka (stara medicina je podrzavala teoriju da zavist proizvodi vece kolicine zuci, dajuci kozi zelenkastu notu) je opsti simtom naseg drustva. Drugacije od ljubomore- straha od gubitka necega ili nekoga koga “posjedujemo”, zavist je zelja za necim sto neko drugi ima. Osjecaj zavisti je rezultat nedovoljnog samopouzdanja i bolesnih ambicija, a transformise se u mrznju, sabotazu itd. Mnoge religije upozoravaju na zavist, a Hriscanstvo ju je alegorisalo u prici o dva brata Kainu i Abelu, u kojoj je zavist glavni motiv za ubistvo: Kain, po zanimanju zemljoradnik, je bio zavistan na svog brata cobana Abela, jer je Bog preferirao Abelovu zrtvu. Zbog toga su Kaina obuzele mracne misli, nije htio da slusa na upozorenja Boga, pa je na kraju ubio svog mladjeg brata. Za ovo nedjelo Bog ga je prognao od sebe, ali ga je zigovao i taj Kainov zig mu je pruzio sansu za zivot bez nasilja. Ova prica nas ne uci samo tome da je zavist smrtni grijeh, vec da cak ni Bog nije zelio Kainov zeleni plod na zrtvenom oltaru. Umjesto toga je odabrao Abelovu zaklanu zivotinju. Sta da vam kazem- svi Bogovi su mesojedi!

envysoup4

Drustvene mreze napajaju osjecaj zavisti, narocito u polju hrane. U nasoj instgram eri je prilicno jednostavno lazirati hranjive finese. Raznolike, neobicne i obradjene fotografije hrane su samo ocajan krik koji nuzno zeli da probudi vasu zavist: Pogledaj kako dobro izgleda! Zamisli gde sam bila na rucku! Vidis li s kim sam?! Kapiras li koliko je sve luksuzno? Jos svi ti proteini! Pjena na mom domacem pivu je savrsena! Ja sam kralj fermentacije sa najljepsim kuhinjskim alatom! Ja sam u sceni. Ja vladamscenom. Izgledam savrseno kao i moj dorucak. Kreativnija sam od tebe! Poznajem sva mjesta koja ti ne poznajes i istovremeno mogu da budem na dva. Moja maca je zelenija od tvoje. Imam sve sto ti nemas. I silom cu ti gurati zavist u usta sve dok se ne ugusis od nje.

I na kraju: #vegancitoradebolje

Uzevsi u obzir biblijsku pricu o Kainu i Abelu i cinjenicu da su najjaci otrovi upravo zeleni, kao i prljave americke novcanice, zgrabicu to posirano jaje i sacuvati sebe od food-zombija koji rasisticki zeleno zele da vladaju svijetom. Slavimo ljepotu i cari duge!

envysoup2

Supa od graska sa poširanim jajetom 

Sastojci (za 4 osobe):

400 g ociscenog graska
2 manje glavice luka, sitno isjeckane
2 krompira srednje velicine, oguljena i izrezana na komadice velicine 1,5cm
40 g svjezeg persunovog lista, samo lista- bez struke
2 cesnja bijelog luka, sitno isjeckanog
1 kasicica bijelog bibera u prahu
2 kasicice fine morske soli
1 kasicica mljevenog korijandera (opcionalno)
malo ghija, putra ili kokosove masti
2 kasike hladno cijedjenog maslinovog ulja
1,5 l povrtnog temeljca (u zavisnosti koliko gustu supu volite- ja volim kad je kremasta)
4 posirana jajeta

Uputstvo:

1. U vecoj serpi zagrijte ghi, puter ili kokosovo ulje (bez arome). Dodajte luk, mljeveni korijander (ako ga koristite) i so, promjesajte u dinstajte izmedju 5 i 10 minuta, dok luk ne potamni i omeksa (ali ne zagori).Dodajte bijeli lik, promjesajte i dinstajte jos 1 minutu. dodajte krompir i promjesajte jos jednom.
2. U serpu ulijte 1 l temeljca (sacuvajuci jednu solju za blendiranje ili piriranjem). Dodajte grasak i persunov list, pa iskljucite sporet. Kada je persun splahnuo izmiksajte supu- ili stapnim mikserom, ili u blenderu. Dodajte jos temeljca i soli po potrebi.
3. Supu naspite u cetiri zdjele i u svaku stavite jedno posirano jaje. (Ovdje mozete pronaci instrukcije kako da posirate jaje). Zacinite svesa malo crnim kimom, cilijem i nekoliko kapi maslinovog ulja. Posluzite toplo!

 

 

 

 

 

This entry was posted in Common, Recipes and tagged , , , , , , , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>