Zadovoljstva sa osjecajem krivice. Kolac sa jagodama i rabarbarom

guilt3

 Kada u danasnjem vremenu govorimo o hrani i krivici mi obicno ucestvojemo u modernim moralnim debatama o konzumiranju mesa i fer trgovini. Jedna partija ovog beskrajnog i napornog dijaloga cine ljubitelji mesa, svastojedi, oni koji tradicionalno odbijaju bilo kakvu revoluciju ishrane. Za njih je kinoa hrana za vrapce, zeleni kelj nocna mora iz vrtica, a zdrava uzina bolesna sala. Vodeci se Darvinom oni sebe svrstavaju u najjacu i najnapredniju vrstu posvecenu okrutnom ubijanju i zabadanju zuba u prijesno meso, dok orgazmicno kolutaju ocima na metalni ukus jos tople krvi. Sto vise jedu to se bolje osjecaju. Za njih je hrana pravo zadovoljstvo.

guilt

Oni sto stoje na drugoj obali rijeke ne zele da imaju bilo kakvog posla sa ovim destruktivnim manijacima. Sudeci prema biljojedima i njihovim zelenim dusama svi mesozderi su losi ljudi. Najbolje bi ih bilo istrijebiti iz ovog ekosistema, jer je nasa planeta, jel`te,  ZELENA, ako niste znali?! Bez krvi, mesa, glutena i kesa. Nema lupanja srca, ni uzdisaja pluca. Samo late od kurkume, drveno-jestive kasike, i plasticne (ali veganske) cipele. Mezozderi su krivi jer Bog vise voli Abela od Kaina, za seksualni uzitak, masovnu industriju i zemljotres u Italiji. I za Trampa, razumje se. Prosvjetljeni veganci radije hrane gladne pse nego ljude u Indiji, pazljivo biraju aromu tofu-kobasice i po socijalnim mrezama kace klipove o praktikama masovnog ubijanja zivotinja hashtag #veganforpresident. I za njih je, naravno, hrana pravo zadovoljstvo. Zato se nemojte kaciti sa njima, jer oni spsavaju svijet, za Boga miloga!

guilt2

Za boga miloga, al’ doslovno…

Osvrcuci se na nasu najraniju istoriju (o kojoj se zna jako malo), mozemo posmatrati nas ljude, kako lovimo, skupljamo, zivimo u malim grupama od po 15 ljudi bez krvnog srodstva, i sve to u konstantnom strahu od konflikta, ali i od zivotinja. Dok smo se nomadski kretali za hranom od mjesta do mjesta cesce su zivotinje lovile nas, nego mi njih, jer prosto nismo imali pojma kako se to radi. Tek kada smo osvijestili nasu najbesprijekorniju osobinu- osobinu transformacije- uspjeli smo da napravimo rohadu i tako ulov postade lovac. Poceli smo da imitiramo zivotinje, njihove kandze, zvukove, pokrete i hod (po nekim legendama su zivotinje prvenstveno hodale na dvije noge, ali su se uplasile ljudskog oruzja, pa su se usukale i usvojile hod na sve cetiri). I onda, kao iz vedra neba, smo prestali da se krecemo i odlucli smo da se nastanimo. Ovlastili smo se rijekama, poljima, suncem i nebom. Stvorili smo posijed. A niko do sada nije saznao zasto. Zasto smo prestali da migriramo?

guilt4

Razumje se da su naucnici pokusali teorijama da nadju odgovore (tipa zbog otkrica vatre, ili vrenja, itd.), ali mi se ona od Roberta Calassa cini kao najlogicnija: ljudi su iskusili najosnovni oblik krivice. U ovoj fazi neolitske revolucije u kojoj su rodjeni stocarstvo i poljoprivreda ljudi su zivjeli usko povezani sa zivotinjama koje su koristili za rad, ali i za izvor prehrambenih namirnica (mlijeko, puter, sir itd.). Zbog ove bliske veze izmedju ljudi i zivotinja, ubijanje zivotinja je tabuizovano. One su se klale i jele samo u posebnim prilikama- za vrijeme kulta, dakle za Boga miloga. Zrtvovanje zivotinja je popraceno mnogobrojim praktikama izvinjavanja, odnosno ritualima. Ti rituali su stajali za simbolicno stvaranje ravnoteze u svijetu sacinjenog od dva pola: onog koji jede i onog koji je pojeden…

guilt5

 Medjutim, nije samo konzimiranje mesa stvaralo osjecaj krivice, vec i sam proces “jedenja” koji je po sebi nesto “nasilno”. Kako bi prezivjeli uvijek mora da ugasimo jedan zivot, bez obzira da li je to biljka, zivotinja, ili (u nekim plemenima i  dalje) covjek. Cak i kada unistimo i najmanji dio ovog svijeta zarad nase egzistencije. Tako smo u modernim, idustrijskim vremenima usvojili praksu falsifikovanja. Fake it. Falsifikujemo osnovni osjecaj krivice. Zivotinje su trenutno najmasovniji produkt, ali se nigdje ne mogu vidjeti. Njemci pojedu oko 50 miliona svinja u jednoj godini. Za 10 godina zivota u Berlinu ja sam vidjela jednu svinju, i to divlju, sasvim slucajno (da nisam imala bicikl, pojela bi me za veceru). Tako ce uskoro biti i u Bosni. Meso u industriji brze hrane i ne izgleda kao meso, vec kao geometrijski predmet, estetika mesnih preradjevina u supermarketima ne odaje njihovo stvarno porijeklo, vegeterijanski burgeri su izuzetno popularni i na kraju opet ta tofu-kobasica…

Ocigledno je da su nam potrebni novi oblici konzimiranja hrane, novi rituali. Novi nacini nosenja sa ovim iskonskim osjecajem krivice. Za prvi korak mozda ne bi bilo lose da pocnemo da postujemo svoju istoriju, prepoznamo sta mi to zaista jesmo i da konacno prestanemo da se toga stidimo.  Jer, kada je hrana u pitanju i bez obzira koja, najteza krivica je kada ne uzivate u njoj! Za Boga miloga!

Uzivajte u ovom bezglutenskom kolacu od jagoda i rabarbare

Sastojci (za okruglu formu, precnika 20 cm):

200 g brasna od rize
200 g brasna od zobi (stavite zobene pahuljice u blender i blendajte dok ne dobijete pijesak konsistenciju)
70 g kakaa u prahu, plus malo za podmazati formu
1 kasika praska za pecivo
a kasicica sode bikarbone
prstohvat soli
100ml blagog maslinovog ulja
3 jajeta
150 g nezasladjenog sosa od jabuka
2 kasicice vanilijinog ekstrakta
2 dugacke rabarbare, tanko isjeckane
300 g jagoda (izrezanih i cijelih)

Za kakao slag:

1 konzerva punomasnog mlijeka od kokosa, ohladjenog u frizideru preko noci
1 kasika kakaa u prahu
1 kasika secera od kokosa
prstohvat soli

Uputstvo:

1. Zagrijte rernu na 180 stepeni, podmazite formu za kolas i pospite je sa malo kakaa.
2. U vecoj zdjeli kombinujte rizino i zobeno brasno, kakao, prasak za pecivo, sodu bikarbonu iso.
3. U drugoj vecoj zdjeli mikserom umutite secer i ulje oko 5 min. Dodajite jedno po jedno jaje muteci ih na srednjoj brzini sve dok se potpuno ne sjedine. Dodajte sos od jabuka, vaniliju i mutite i dalje dok ne dobijete ujednacenu masu.
4. U 3 do 4 puta dodajite suve sastojke u mokre i mutite na slaboj brzini dok se sve ne sjedini. Ugasite mikser, dodajte rabarbaru i kasikom je pazljivo umutite u tijesto.
5. Tijesto ulijte u pripremljenu formu i zagladite povrsinu. Pecite u rerni izmedju 40 i 50 minuta. Ako noz zaboden u sredinu kolaca izadje cist i suv, kolac je gotov. Prije nego sto ga izvadite iz forme ostavite kolac da se potpuno ohladi.
6. Premazite kakao slagom i zacinite svjezim, slatkom jagodama.

Kakao slag

1. Konzervu sa mlijekom od kokosa okrenite naopako i otvorite. Kokosovu vodu odvojite sa strane (za smuti ili supu), a cvrstu kremu izvadite kasikom i stavite u zdjelu za mucenje. Dodajte kakao, secer, vaniliju i so, pa mutite mikserom sve dok ne dobijete glatku kremu. Probajte i po potrebi jos zasladiti.

This entry was posted in Common, Recipes and tagged , , , , , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>