Bez mjerenja vremena: Kasa od amaranta sa bananama

ama1

Januar je za mene vec neko vrijeme problematican mjesec u godini.

Po julianskom kalendaru kojeg koriste vecina pravoslavnih crkvi, Bozic se slavi sedmog januara. Prvih dvadeset godina moga zivota sam provela slaveci ovaj dan sa porodicom i prijateljima, ali sam proslih osam godina, ili od kada zivim u Berlinu, zanemarila ovu tradiciju. Naravno da i dalje postujem porodicni obicaj, ali me je njemacki radni entuzijazam iz godine u godinu sve vise upijao, a svi mi vrlo dobro znamo kako Njemci znaju da budu uzbudjeni kad je rad u pitanju.

Pa ipak,  ovih dana umjesto da kao i obicno ustanem rano i vjezbam astanga jogu u pola 7 i potom odem na posao, ja konstantno pomjeram alarm na telefonu do poslednje minute i provodim dane sanjareci o snu. Pridjev dana: umorna. Nisam depresivna, ne nedostaje mi nikakav vitamin i provodim dovoljno vremena na svjezem zraku…Osam godina je manje od dvadeset, pa je moje tijelo ocigledno i nakon skoro citave dekade kodirano sifrom: prva sedmica januara- praznicna!

amarant3

Manje me taj unutrasnji sat sprjecava u tome da “kvalitetno” zapocnem godinu, moja licna averzija prema konceptu pocetka i kraja je daleko snazniji inat. Odbijam da razmisljam po manipulativnim aranzmanima. Ne postoji staro i novo. Ne postoji dobro i lose. Ne postoji primitivno i moderno. Ne postoji pocetak, a ni kraj. Sve ove linearne strukture su kulturoloski koncepti, koje smo mi ljudi stvorili. Ja radije vjerujem u simbol i snazno, individualno znacenje kojim razdvajamo bitne stvari od nebitnih. U rituale kao sto su plamen vatre, pozdrav suncu, ples na punoj mjesecini itd.

banane

Danas je nedjelja, moj omiljenidan u sedmici. Dok razmisljam o njemu, pitam se da li je to prvi ili zadnji dan u sedmici. Ako bi srijeda trebalo da oznacava srednji dan, onda bi nedjelja moralo da bude prvi. Biblija nas uci istom. Medjutim, vrijeme i kalendar su ljudska otkrica starija od svih hriscanskih ucenja. Ljudi su otkrili vrijeme nakon sto su svojom svijescu dodirnuli stvari koje vide. Vrijeme, nova “mjera” je trebalo da ih spoji sa beskonacnom sirinom svemira. Izmedju tacke gledista (njihovih ociju) i mracnog neba, upalilo se sedam “svjetala” koja su se kretala po odredjenoj semi. To su bile planete.

Najblizi Zemlji bio je Mjesec, kojeg su pratili Merkur i Venera. U centru (u sredini) stajalo je “dnevno svjetlo”- Sunce. Potom su slijedili Mars, Jupiter i na samom kraju gospodar vremena- Hronos! (Mnogo godina kasnije Latinjani su ovu planetu preimenovali u “Saturn”, koja se danas ujedno krije i u korjenu engleske rijeci “Saturday”- Subota.) Na ovaj nacin se zatvara krug, kojeg mi danas zovemo “sedmica”.

Dani su bili posveceni bogovima (dan=day=deus) kao mjera za spoljasnji svijet, a sati su pripali ljudima kao mjera za (njihov) unutrasnji/ zemaljski svijet. Na ovaj nacin je sve dobilo svoje vrijeme; i mi dobismo “osjecaj” za njega. Poceli smo da mjerimo sebe, pa smo zaboravili da smo i sami dio beskonacnog kosmosa. A upravo je svjest o tome da svi u sebi nosimo beskonacni svemir jedini nacin da se zastitimo od ogranicenosti! To i jeste razlog zasto su “oni”, novi gospodari vremena, preokrenuli dane u sedmici (zapravo su nam ukrali i jedan sat, pa su nam ostala samo 24. Ali, o tome drugi put): da bi mogli da nam kontrolisu mastu i ukradu vjeru u same sebe, kako bi nas potcinili svojim vjerama i pravilima.

amarant2

Zbog toga ne vjerujem kalendaru.

A ne vjerujem posebno ni januarskom detoksu.

Januar je mjesec u kojem kuvarski i nutricionisticki blogeri pokusavaju da vas ociste od praznicke trpeze. Ali, da vas ociste od cega? Da li smo mi stvarno toliko prljavi nakon jednog “veceg” ili masnijeg jela? Detoks je moderna rijec za post, a ako konstantno njegujemo zdravu ishranu nema potrebe da se prepustamo nekim tamo programima za ciscenje i dijetama sa tv-a ili interneta. Januar je hladan mjesec. Kada u set ujutru iz toplog kreveta zakoracim u hladnu kuhinju ne zude ni moje tijelo, a jos manje moj um za sokom od spinata i celera. U januaru bi trebalo da jedemo tople obroke, da pijemo tople napitke i da sto vise vremena provodimo u toplom domu. Za sve koji vas istomisljenike stize jedan recept za toplu kasu napravljenu od amaranta, bademovog mlijeka i banana.

amarant

Amarant je stara biljka, bolje receno sjeme bilja koje lici na zitaricu. Stari Asteci su koristili ovo sjeme ne samo za ishranu, vec i za razne rituale. Kao i kinoa, amarant je poslednjih godina sve popularniji, narocito zbog zdravstvenih prednosti i cinjenice da ne sadrzi glutene. Dobro ga je kombinovati i sa drugim sjemenkama ili zitaricama, npr. u supama ili salatama. Ja ne koristim cesto ni amarant ni kinou jer nisu lokalne, vec uvozne namirnice, ali s vremena na vrijeme volim da “osvjezim” svoju zobenu bazu za dorucak.

Kasa od amaranta sa bananama

Sastojci (za dvije osobe):

100 g amaranta (natopljenog preko noci u dubloj kolicini vode)
2 dl mlijeka od badema (ili bilo kojeg drugog mlijeka po vasem izboru)
Sok od 1/2 limuna
Kora od 1/2 limuna, sitno izrendana
2 kasicice ekstrakta vanilije
2-3 kasike javorovog sirupa ili meda
2 banane, izrezane na lespirice
1 kasika kokosa u prahu
2 kasike neslanih i ociscenih pistacija, grubo isjeckanih

Uputstvo:

1. U manjoj serpi kombinujte amarant, mlijeko, limunov sok i ekstrakt vanilije, te ugrijte sve na umjerenoj temperaturi.
2. Mjesajte konstantno dok mlijeko ne provri, potom sklonite serpu sa sporeta.
3. Prespite kasu u dvije zdjele i, ako je potrebno, nozem zagladite povrsinu.
4. Prekrijte kasu bananama, pistacijama, kokosom, limunovom korom i velikodusno prelijte javorovim sirupom ili medom.

amarant4

 

 

This entry was posted in Common, Recipes and tagged , , , , , , , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>