10 novih Rezolucija za Blog Ritual Cuisine i Proljetni Kiš

DSC_0261

Nakon duze i neophodne pauze od mog bloga (ne od kuvanja!), odlucila sam da pocnem ponovo sa 10 novih rezolucija. Cim god covjek da se bavi u zivotu, ponekad je vazno distancirati se od toga. To nikako ne znaci odustati. To znaci pustiti ili transformisati sve one stvari koje vas sabotiraju u ocuvanju one prvobitne namjere koju ste imali na pocetku. Ovo su promjene i motivi koje ja zelim da slijedm u buducem blogovanju:

1. Kuvanje je za tebe meditacija u pokretu. Zadrzi jednostavnost.
2. Pripremanje hrane je tvoj nacin izrazavanja sebe. Budi znatizeljna i otvorena. Prihvati, uzivaj i nemoj nastojati da budes nesto sto nisi. Samo budi.
3. Nemoj pocinjati da skupljas i navlacis kojekakve tanjire, escajg, serpe i ostale nepotrebne rekvizite kako bi napravila zanimljivu podlogu za fotografije. Tvoja kuhinja nije pozorisni fundus, a ni ti nisi studijski fotograf. Tebe interesuje hrana, a ne dizajn enterijera. Ionako nikad nisi ni bila ljubimac “stvari”.
4. Jos nesto: nikog ne interesuje tvoj novi frizider, masina za sudje, noz, kada, madrac, itd. Ti istrazujes i pripremas hranu i nisi lajfstajl bloger.
5. Pisi mnogo, ali nemoj sebi stvarati pritisak. Sasvim je ok ako nemas pricu za svaki recept. Ti pises doktorsku disertaciju i to bi trebalo da ostane prioritet. Takodje prestani da kupujes knjige o hrani. Napisi jednu!
6. Nikada vise ne koristi rijec “zdravo”. Apstraktna je i dosadna. Osim toga, ti nisi doktor, iscjelitelj ili guru. Ostani vjestica koja si uvjek i bila.
7. Napravi udobnu i nepretencioznu atmosferu u svom stanu gdje ce ljudi uzivati u tvojoj hrani. Organizuj jos vise supper-club vecera!
8. Konacno polozi vozacki i pronadji mjesto u okolini Berlina gdje ces moci uzgajati hranu (sa svojim prijateljima)!
9. Nikada nemoj postati vegan.
10. Nemoj biti zrtva drstvenih mreza. Hrana je tvoja ljubav, a ne cirkus. Zapamti: “Biti poznat na fejsbuku ili instagramu je isto kao i biti bogat u monopolu.” Ali, konacno vise nazovi Bena i sredi malo ovaj svoj sajt. Pa nisi ni ti neki staromodni cudak.

DSC_0234

DSC_0266DSC_0273

Proljetni kiš sa zelenim šparogama, graškom i svjezim zacinskim biljem

*Ako nemate šparoge, zamjenite ih sa špinatom

Sastojci (za okruglu formu sa odvojivim dnom, precnika oko 23 cm):

Za koru:

1 šolja (oko 100 g) speltinog brasna
1/2 šolje (oko 50 g) ovsenih pahuljica, samljevenih u prah
5 kašika hladnog putra (ne margarina!)
2 kašike hladne vode
1/2 kašicice soli

Za fil:

15 zelenih šparoga, opranih i presjecenih na pola
150 g svjezeg, ocišceog graška
2 veca mlada luka, izrezana na kolutice
1 kašicica putra
3 ili 4 jajeta
1/2 šolje mlijeka, ja sam koristila ovseno
puna šaka svjezeg lista estragona (svjez origano ili kopar bi bili dobra alternativa)
crni biber

Uputstvo:

1. Da napravite tijesto za koru, stavite puter u malo vecu zdjelu i omeksajte ga mikserom, na najmanjoj brzini. Polako i u par navrata dodajte brašna i miksajte sve dok ne dobijete pješcanu teksturu.
2. Dok mikser radi dodajte polako vodu i miksajte dok se tijesto ne formira u loptu. Potom ga malo obradite rukom, ako je neophodno.
3. Zamotajte tijesto u aluminijsku foliju i ostavite u frizider da odstoji jedno 30ak minuta.
4. Zagrijte rernu na 200 stepeni i izvaljajte tijesto u krug da stane u kalup, ali tako da napravite  rub od tijesta visok oko 2-3 cm. Kora ne bi trebalo da bude deblja od 1 cm. Izbusite tijesto viljuskom (da ne naraste u rerni) i pecite ga oko 10ak minuta ili dok ne pocne da dobija zlatnu boju. Izvadite tijesto iz rerne i ostavite da miruje.
5. Dok tijesto miruje, u jednoj vecoj tavi zagrijte puter na umjerenoj temperaturi. Dodajte estrogen (ili druge zacine) i preprzite ga kratko, oko 1 minut. Zatim dodajte šparoge, grasak, mladi luk, so i biber. Przite sve oko 5 minuta, tek da povrce malo omeksa. Stavite sa strane.
6. U jednoj zdjeli umutite jaja i mlijeko. Potom koru ispunite povrcem, a onda sve prelijte umucenim jajima i mlijekom. Kiš pecite u rerni oko 30 minuta, ili dok fil ne ucvrsti i dobije boju. Izvadite iz rerne i postepeno ohladite. Posluzite toplo uz jos svjezeg zacinskog bilja malo zelene salate.

 

 

 

Posted in Common, Recipes | Tagged , , , , | Leave a comment

Umalo zelena supa od graska sa poširanim jajetom

envysoup

Pokret zdrave ishrane koji se siri nasim modernim drustvom je nekako uspjeo da u potpunosti korumpira zelenu boju. To se, naravno, poziva na pokret zastite zivotne sredine, povezanost sa prirodom, simbolicnu upotrebu zelene boje za odrzivost okoline, mladost, rast i ljudska prava. Na prvi pogled i jeste logicno, zar ne? Zelena salata, zeleni sok, zeleni smuti, zelena supa, zelena planeta, zelena dusa, “jedite svoje zelenilo”. Zeleno na zeleno na zeleno. Da je poznata teza Ludviga Fajerbaha: “Ti si ono sto jedes” tacna, onda bi u ovom slucaju svi zdravi i zeleni potrosaci hodali unaokolo kao zeleni zombiji, tako da bi se ostatak ljudi koji jedu raznobojnu hranu (tipa crveni paradajz ili zute banane) i koji zbog toga posjeduju regularnu boju tena, trebalo da osjeca ugrozenim, jer zeleni sladoled od spinata ipak nije omiljena hrana zombijima, vec upravo ljudski mozak.

envysoup5

Eh sad, ja sam jedna od onih koja preferira da jede sarenu hranu, pa se opet nikada nisam bojala da ce mi zombiji isisati mozak na slamku. Ipak, opreza nikad kraju, jer ne volim kada mi ispiraju mozak, a bas to je ono sto zombiji rade svojim zrtvama prije nego im u potpunosti inkorporiraju njihov bjelkasti organ. Koristim se raznim tehnikama kako bih ostala na sigurnom, a kao najproduktivnija mi se ucinila ona kada koristim svoj mozak. Zbog toga pitam, citam, razmisljam, istrazujem itd. Tehnika kojoj svako od nas ima pristup. Tako da sam upravo na ovaj nacin osjetila hitnu potrebu da protjeram cisto zelenilo iz ove supe i oplemenim je jednim fensi tretmanom: posiranim jajetom.

envysoup3

Jer zelena boja ne stoji samo za nadu, mladost, sumu i zivot. Iskljucivo grasak, spinat ili brokula vas ne mogu uciniti zelenim iznutra. Ali zavist moze. “Zelen od zavisti” primjecuje izreka (stara medicina je podrzavala teoriju da zavist proizvodi vece kolicine zuci, dajuci kozi zelenkastu notu) je opsti simtom naseg drustva. Drugacije od ljubomore- straha od gubitka necega ili nekoga koga “posjedujemo”, zavist je zelja za necim sto neko drugi ima. Osjecaj zavisti je rezultat nedovoljnog samopouzdanja i bolesnih ambicija, a transformise se u mrznju, sabotazu itd. Mnoge religije upozoravaju na zavist, a Hriscanstvo ju je alegorisalo u prici o dva brata Kainu i Abelu, u kojoj je zavist glavni motiv za ubistvo: Kain, po zanimanju zemljoradnik, je bio zavistan na svog brata cobana Abela, jer je Bog preferirao Abelovu zrtvu. Zbog toga su Kaina obuzele mracne misli, nije htio da slusa na upozorenja Boga, pa je na kraju ubio svog mladjeg brata. Za ovo nedjelo Bog ga je prognao od sebe, ali ga je zigovao i taj Kainov zig mu je pruzio sansu za zivot bez nasilja. Ova prica nas ne uci samo tome da je zavist smrtni grijeh, vec da cak ni Bog nije zelio Kainov zeleni plod na zrtvenom oltaru. Umjesto toga je odabrao Abelovu zaklanu zivotinju. Sta da vam kazem- svi Bogovi su mesojedi!

envysoup4

Drustvene mreze napajaju osjecaj zavisti, narocito u polju hrane. U nasoj instgram eri je prilicno jednostavno lazirati hranjive finese. Raznolike, neobicne i obradjene fotografije hrane su samo ocajan krik koji nuzno zeli da probudi vasu zavist: Pogledaj kako dobro izgleda! Zamisli gde sam bila na rucku! Vidis li s kim sam?! Kapiras li koliko je sve luksuzno? Jos svi ti proteini! Pjena na mom domacem pivu je savrsena! Ja sam kralj fermentacije sa najljepsim kuhinjskim alatom! Ja sam u sceni. Ja vladamscenom. Izgledam savrseno kao i moj dorucak. Kreativnija sam od tebe! Poznajem sva mjesta koja ti ne poznajes i istovremeno mogu da budem na dva. Moja maca je zelenija od tvoje. Imam sve sto ti nemas. I silom cu ti gurati zavist u usta sve dok se ne ugusis od nje.

I na kraju: #vegancitoradebolje

Uzevsi u obzir biblijsku pricu o Kainu i Abelu i cinjenicu da su najjaci otrovi upravo zeleni, kao i prljave americke novcanice, zgrabicu to posirano jaje i sacuvati sebe od food-zombija koji rasisticki zeleno zele da vladaju svijetom. Slavimo ljepotu i cari duge!

envysoup2

Supa od graska sa poširanim jajetom 

Sastojci (za 4 osobe):

400 g ociscenog graska
2 manje glavice luka, sitno isjeckane
2 krompira srednje velicine, oguljena i izrezana na komadice velicine 1,5cm
40 g svjezeg persunovog lista, samo lista- bez struke
2 cesnja bijelog luka, sitno isjeckanog
1 kasicica bijelog bibera u prahu
2 kasicice fine morske soli
1 kasicica mljevenog korijandera (opcionalno)
malo ghija, putra ili kokosove masti
2 kasike hladno cijedjenog maslinovog ulja
1,5 l povrtnog temeljca (u zavisnosti koliko gustu supu volite- ja volim kad je kremasta)
4 posirana jajeta

Uputstvo:

1. U vecoj serpi zagrijte ghi, puter ili kokosovo ulje (bez arome). Dodajte luk, mljeveni korijander (ako ga koristite) i so, promjesajte u dinstajte izmedju 5 i 10 minuta, dok luk ne potamni i omeksa (ali ne zagori).Dodajte bijeli lik, promjesajte i dinstajte jos 1 minutu. dodajte krompir i promjesajte jos jednom.
2. U serpu ulijte 1 l temeljca (sacuvajuci jednu solju za blendiranje ili piriranjem). Dodajte grasak i persunov list, pa iskljucite sporet. Kada je persun splahnuo izmiksajte supu- ili stapnim mikserom, ili u blenderu. Dodajte jos temeljca i soli po potrebi.
3. Supu naspite u cetiri zdjele i u svaku stavite jedno posirano jaje. (Ovdje mozete pronaci instrukcije kako da posirate jaje). Zacinite svesa malo crnim kimom, cilijem i nekoliko kapi maslinovog ulja. Posluzite toplo!

 

 

 

 

 

Posted in Common, Recipes | Tagged , , , , , , , | 2 Comments

Zadovoljstva sa osjecajem krivice. Kolac sa jagodama i rabarbarom

guilt3

 Kada u danasnjem vremenu govorimo o hrani i krivici mi obicno ucestvojemo u modernim moralnim debatama o konzumiranju mesa i fer trgovini. Jedna partija ovog beskrajnog i napornog dijaloga cine ljubitelji mesa, svastojedi, oni koji tradicionalno odbijaju bilo kakvu revoluciju ishrane. Za njih je kinoa hrana za vrapce, zeleni kelj nocna mora iz vrtica, a zdrava uzina bolesna sala. Vodeci se Darvinom oni sebe svrstavaju u najjacu i najnapredniju vrstu posvecenu okrutnom ubijanju i zabadanju zuba u prijesno meso, dok orgazmicno kolutaju ocima na metalni ukus jos tople krvi. Sto vise jedu to se bolje osjecaju. Za njih je hrana pravo zadovoljstvo.

guilt

Oni sto stoje na drugoj obali rijeke ne zele da imaju bilo kakvog posla sa ovim destruktivnim manijacima. Sudeci prema biljojedima i njihovim zelenim dusama svi mesozderi su losi ljudi. Najbolje bi ih bilo istrijebiti iz ovog ekosistema, jer je nasa planeta, jel`te,  ZELENA, ako niste znali?! Bez krvi, mesa, glutena i kesa. Nema lupanja srca, ni uzdisaja pluca. Samo late od kurkume, drveno-jestive kasike, i plasticne (ali veganske) cipele. Mezozderi su krivi jer Bog vise voli Abela od Kaina, za seksualni uzitak, masovnu industriju i zemljotres u Italiji. I za Trampa, razumje se. Prosvjetljeni veganci radije hrane gladne pse nego ljude u Indiji, pazljivo biraju aromu tofu-kobasice i po socijalnim mrezama kace klipove o praktikama masovnog ubijanja zivotinja hashtag #veganforpresident. I za njih je, naravno, hrana pravo zadovoljstvo. Zato se nemojte kaciti sa njima, jer oni spsavaju svijet, za Boga miloga!

guilt2

Za boga miloga, al’ doslovno…

Osvrcuci se na nasu najraniju istoriju (o kojoj se zna jako malo), mozemo posmatrati nas ljude, kako lovimo, skupljamo, zivimo u malim grupama od po 15 ljudi bez krvnog srodstva, i sve to u konstantnom strahu od konflikta, ali i od zivotinja. Dok smo se nomadski kretali za hranom od mjesta do mjesta cesce su zivotinje lovile nas, nego mi njih, jer prosto nismo imali pojma kako se to radi. Tek kada smo osvijestili nasu najbesprijekorniju osobinu- osobinu transformacije- uspjeli smo da napravimo rohadu i tako ulov postade lovac. Poceli smo da imitiramo zivotinje, njihove kandze, zvukove, pokrete i hod (po nekim legendama su zivotinje prvenstveno hodale na dvije noge, ali su se uplasile ljudskog oruzja, pa su se usukale i usvojile hod na sve cetiri). I onda, kao iz vedra neba, smo prestali da se krecemo i odlucli smo da se nastanimo. Ovlastili smo se rijekama, poljima, suncem i nebom. Stvorili smo posijed. A niko do sada nije saznao zasto. Zasto smo prestali da migriramo?

guilt4

Razumje se da su naucnici pokusali teorijama da nadju odgovore (tipa zbog otkrica vatre, ili vrenja, itd.), ali mi se ona od Roberta Calassa cini kao najlogicnija: ljudi su iskusili najosnovni oblik krivice. U ovoj fazi neolitske revolucije u kojoj su rodjeni stocarstvo i poljoprivreda ljudi su zivjeli usko povezani sa zivotinjama koje su koristili za rad, ali i za izvor prehrambenih namirnica (mlijeko, puter, sir itd.). Zbog ove bliske veze izmedju ljudi i zivotinja, ubijanje zivotinja je tabuizovano. One su se klale i jele samo u posebnim prilikama- za vrijeme kulta, dakle za Boga miloga. Zrtvovanje zivotinja je popraceno mnogobrojim praktikama izvinjavanja, odnosno ritualima. Ti rituali su stajali za simbolicno stvaranje ravnoteze u svijetu sacinjenog od dva pola: onog koji jede i onog koji je pojeden…

guilt5

 Medjutim, nije samo konzimiranje mesa stvaralo osjecaj krivice, vec i sam proces “jedenja” koji je po sebi nesto “nasilno”. Kako bi prezivjeli uvijek mora da ugasimo jedan zivot, bez obzira da li je to biljka, zivotinja, ili (u nekim plemenima i  dalje) covjek. Cak i kada unistimo i najmanji dio ovog svijeta zarad nase egzistencije. Tako smo u modernim, idustrijskim vremenima usvojili praksu falsifikovanja. Fake it. Falsifikujemo osnovni osjecaj krivice. Zivotinje su trenutno najmasovniji produkt, ali se nigdje ne mogu vidjeti. Njemci pojedu oko 50 miliona svinja u jednoj godini. Za 10 godina zivota u Berlinu ja sam vidjela jednu svinju, i to divlju, sasvim slucajno (da nisam imala bicikl, pojela bi me za veceru). Tako ce uskoro biti i u Bosni. Meso u industriji brze hrane i ne izgleda kao meso, vec kao geometrijski predmet, estetika mesnih preradjevina u supermarketima ne odaje njihovo stvarno porijeklo, vegeterijanski burgeri su izuzetno popularni i na kraju opet ta tofu-kobasica…

Ocigledno je da su nam potrebni novi oblici konzimiranja hrane, novi rituali. Novi nacini nosenja sa ovim iskonskim osjecajem krivice. Za prvi korak mozda ne bi bilo lose da pocnemo da postujemo svoju istoriju, prepoznamo sta mi to zaista jesmo i da konacno prestanemo da se toga stidimo.  Jer, kada je hrana u pitanju i bez obzira koja, najteza krivica je kada ne uzivate u njoj! Za Boga miloga!

Uzivajte u ovom bezglutenskom kolacu od jagoda i rabarbare

Sastojci (za okruglu formu, precnika 20 cm):

200 g brasna od rize
200 g brasna od zobi (stavite zobene pahuljice u blender i blendajte dok ne dobijete pijesak konsistenciju)
70 g kakaa u prahu, plus malo za podmazati formu
1 kasika praska za pecivo
a kasicica sode bikarbone
prstohvat soli
100ml blagog maslinovog ulja
3 jajeta
150 g nezasladjenog sosa od jabuka
2 kasicice vanilijinog ekstrakta
2 dugacke rabarbare, tanko isjeckane
300 g jagoda (izrezanih i cijelih)

Za kakao slag:

1 konzerva punomasnog mlijeka od kokosa, ohladjenog u frizideru preko noci
1 kasika kakaa u prahu
1 kasika secera od kokosa
prstohvat soli

Uputstvo:

1. Zagrijte rernu na 180 stepeni, podmazite formu za kolas i pospite je sa malo kakaa.
2. U vecoj zdjeli kombinujte rizino i zobeno brasno, kakao, prasak za pecivo, sodu bikarbonu iso.
3. U drugoj vecoj zdjeli mikserom umutite secer i ulje oko 5 min. Dodajite jedno po jedno jaje muteci ih na srednjoj brzini sve dok se potpuno ne sjedine. Dodajte sos od jabuka, vaniliju i mutite i dalje dok ne dobijete ujednacenu masu.
4. U 3 do 4 puta dodajite suve sastojke u mokre i mutite na slaboj brzini dok se sve ne sjedini. Ugasite mikser, dodajte rabarbaru i kasikom je pazljivo umutite u tijesto.
5. Tijesto ulijte u pripremljenu formu i zagladite povrsinu. Pecite u rerni izmedju 40 i 50 minuta. Ako noz zaboden u sredinu kolaca izadje cist i suv, kolac je gotov. Prije nego sto ga izvadite iz forme ostavite kolac da se potpuno ohladi.
6. Premazite kakao slagom i zacinite svjezim, slatkom jagodama.

Kakao slag

1. Konzervu sa mlijekom od kokosa okrenite naopako i otvorite. Kokosovu vodu odvojite sa strane (za smuti ili supu), a cvrstu kremu izvadite kasikom i stavite u zdjelu za mucenje. Dodajte kakao, secer, vaniliju i so, pa mutite mikserom sve dok ne dobijete glatku kremu. Probajte i po potrebi jos zasladiti.

Posted in Common, Recipes | Tagged , , , , , | Leave a comment