Umalo zelena supa od graska sa poširanim jajetom

envysoup

Pokret zdrave ishrane koji se siri nasim modernim drustvom je nekako uspjeo da u potpunosti korumpira zelenu boju. To se, naravno, poziva na pokret zastite zivotne sredine, povezanost sa prirodom, simbolicnu upotrebu zelene boje za odrzivost okoline, mladost, rast i ljudska prava. Na prvi pogled i jeste logicno, zar ne? Zelena salata, zeleni sok, zeleni smuti, zelena supa, zelena planeta, zelena dusa, “jedite svoje zelenilo”. Zeleno na zeleno na zeleno. Da je poznata teza Ludviga Fajerbaha: “Ti si ono sto jedes” tacna, onda bi u ovom slucaju svi zdravi i zeleni potrosaci hodali unaokolo kao zeleni zombiji, tako da bi se ostatak ljudi koji jedu raznobojnu hranu (tipa crveni paradajz ili zute banane) i koji zbog toga posjeduju regularnu boju tena, trebalo da osjeca ugrozenim, jer zeleni sladoled od spinata ipak nije omiljena hrana zombijima, vec upravo ljudski mozak.

envysoup5

Eh sad, ja sam jedna od onih koja preferira da jede sarenu hranu, pa se opet nikada nisam bojala da ce mi zombiji isisati mozak na slamku. Ipak, opreza nikad kraju, jer ne volim kada mi ispiraju mozak, a bas to je ono sto zombiji rade svojim zrtvama prije nego im u potpunosti inkorporiraju njihov bjelkasti organ. Koristim se raznim tehnikama kako bih ostala na sigurnom, a kao najproduktivnija mi se ucinila ona kada koristim svoj mozak. Zbog toga pitam, citam, razmisljam, istrazujem itd. Tehnika kojoj svako od nas ima pristup. Tako da sam upravo na ovaj nacin osjetila hitnu potrebu da protjeram cisto zelenilo iz ove supe i oplemenim je jednim fensi tretmanom: posiranim jajetom.

envysoup3

Jer zelena boja ne stoji samo za nadu, mladost, sumu i zivot. Iskljucivo grasak, spinat ili brokula vas ne mogu uciniti zelenim iznutra. Ali zavist moze. “Zelen od zavisti” primjecuje izreka (stara medicina je podrzavala teoriju da zavist proizvodi vece kolicine zuci, dajuci kozi zelenkastu notu) je opsti simtom naseg drustva. Drugacije od ljubomore- straha od gubitka necega ili nekoga koga “posjedujemo”, zavist je zelja za necim sto neko drugi ima. Osjecaj zavisti je rezultat nedovoljnog samopouzdanja i bolesnih ambicija, a transformise se u mrznju, sabotazu itd. Mnoge religije upozoravaju na zavist, a Hriscanstvo ju je alegorisalo u prici o dva brata Kainu i Abelu, u kojoj je zavist glavni motiv za ubistvo: Kain, po zanimanju zemljoradnik, je bio zavistan na svog brata cobana Abela, jer je Bog preferirao Abelovu zrtvu. Zbog toga su Kaina obuzele mracne misli, nije htio da slusa na upozorenja Boga, pa je na kraju ubio svog mladjeg brata. Za ovo nedjelo Bog ga je prognao od sebe, ali ga je zigovao i taj Kainov zig mu je pruzio sansu za zivot bez nasilja. Ova prica nas ne uci samo tome da je zavist smrtni grijeh, vec da cak ni Bog nije zelio Kainov zeleni plod na zrtvenom oltaru. Umjesto toga je odabrao Abelovu zaklanu zivotinju. Sta da vam kazem- svi Bogovi su mesojedi!

envysoup4

Drustvene mreze napajaju osjecaj zavisti, narocito u polju hrane. U nasoj instgram eri je prilicno jednostavno lazirati hranjive finese. Raznolike, neobicne i obradjene fotografije hrane su samo ocajan krik koji nuzno zeli da probudi vasu zavist: Pogledaj kako dobro izgleda! Zamisli gde sam bila na rucku! Vidis li s kim sam?! Kapiras li koliko je sve luksuzno? Jos svi ti proteini! Pjena na mom domacem pivu je savrsena! Ja sam kralj fermentacije sa najljepsim kuhinjskim alatom! Ja sam u sceni. Ja vladamscenom. Izgledam savrseno kao i moj dorucak. Kreativnija sam od tebe! Poznajem sva mjesta koja ti ne poznajes i istovremeno mogu da budem na dva. Moja maca je zelenija od tvoje. Imam sve sto ti nemas. I silom cu ti gurati zavist u usta sve dok se ne ugusis od nje.

I na kraju: #vegancitoradebolje

Uzevsi u obzir biblijsku pricu o Kainu i Abelu i cinjenicu da su najjaci otrovi upravo zeleni, kao i prljave americke novcanice, zgrabicu to posirano jaje i sacuvati sebe od food-zombija koji rasisticki zeleno zele da vladaju svijetom. Slavimo ljepotu i cari duge!

envysoup2

Supa od graska sa poširanim jajetom 

Sastojci (za 4 osobe):

400 g ociscenog graska
2 manje glavice luka, sitno isjeckane
2 krompira srednje velicine, oguljena i izrezana na komadice velicine 1,5cm
40 g svjezeg persunovog lista, samo lista- bez struke
2 cesnja bijelog luka, sitno isjeckanog
1 kasicica bijelog bibera u prahu
2 kasicice fine morske soli
1 kasicica mljevenog korijandera (opcionalno)
malo ghija, putra ili kokosove masti
2 kasike hladno cijedjenog maslinovog ulja
1,5 l povrtnog temeljca (u zavisnosti koliko gustu supu volite- ja volim kad je kremasta)
4 posirana jajeta

Uputstvo:

1. U vecoj serpi zagrijte ghi, puter ili kokosovo ulje (bez arome). Dodajte luk, mljeveni korijander (ako ga koristite) i so, promjesajte u dinstajte izmedju 5 i 10 minuta, dok luk ne potamni i omeksa (ali ne zagori).Dodajte bijeli lik, promjesajte i dinstajte jos 1 minutu. dodajte krompir i promjesajte jos jednom.
2. U serpu ulijte 1 l temeljca (sacuvajuci jednu solju za blendiranje ili piriranjem). Dodajte grasak i persunov list, pa iskljucite sporet. Kada je persun splahnuo izmiksajte supu- ili stapnim mikserom, ili u blenderu. Dodajte jos temeljca i soli po potrebi.
3. Supu naspite u cetiri zdjele i u svaku stavite jedno posirano jaje. (Ovdje mozete pronaci instrukcije kako da posirate jaje). Zacinite svesa malo crnim kimom, cilijem i nekoliko kapi maslinovog ulja. Posluzite toplo!

 

 

 

 

 

Posted in Common, Recipes | Tagged , , , , , , , | Leave a comment

Zadovoljstva sa osjecajem krivice. Kolac sa jagodama i rabarbarom

guilt3

 Kada u danasnjem vremenu govorimo o hrani i krivici mi obicno ucestvojemo u modernim moralnim debatama o konzumiranju mesa i fer trgovini. Jedna partija ovog beskrajnog i napornog dijaloga cine ljubitelji mesa, svastojedi, oni koji tradicionalno odbijaju bilo kakvu revoluciju ishrane. Za njih je kinoa hrana za vrapce, zeleni kelj nocna mora iz vrtica, a zdrava uzina bolesna sala. Vodeci se Darvinom oni sebe svrstavaju u najjacu i najnapredniju vrstu posvecenu okrutnom ubijanju i zabadanju zuba u prijesno meso, dok orgazmicno kolutaju ocima na metalni ukus jos tople krvi. Sto vise jedu to se bolje osjecaju. Za njih je hrana pravo zadovoljstvo.

guilt

Oni sto stoje na drugoj obali rijeke ne zele da imaju bilo kakvog posla sa ovim destruktivnim manijacima. Sudeci prema biljojedima i njihovim zelenim dusama svi mesozderi su losi ljudi. Najbolje bi ih bilo istrijebiti iz ovog ekosistema, jer je nasa planeta, jel`te,  ZELENA, ako niste znali?! Bez krvi, mesa, glutena i kesa. Nema lupanja srca, ni uzdisaja pluca. Samo late od kurkume, drveno-jestive kasike, i plasticne (ali veganske) cipele. Mezozderi su krivi jer Bog vise voli Abela od Kaina, za seksualni uzitak, masovnu industriju i zemljotres u Italiji. I za Trampa, razumje se. Prosvjetljeni veganci radije hrane gladne pse nego ljude u Indiji, pazljivo biraju aromu tofu-kobasice i po socijalnim mrezama kace klipove o praktikama masovnog ubijanja zivotinja hashtag #veganforpresident. I za njih je, naravno, hrana pravo zadovoljstvo. Zato se nemojte kaciti sa njima, jer oni spsavaju svijet, za Boga miloga!

guilt2

Za boga miloga, al’ doslovno…

Osvrcuci se na nasu najraniju istoriju (o kojoj se zna jako malo), mozemo posmatrati nas ljude, kako lovimo, skupljamo, zivimo u malim grupama od po 15 ljudi bez krvnog srodstva, i sve to u konstantnom strahu od konflikta, ali i od zivotinja. Dok smo se nomadski kretali za hranom od mjesta do mjesta cesce su zivotinje lovile nas, nego mi njih, jer prosto nismo imali pojma kako se to radi. Tek kada smo osvijestili nasu najbesprijekorniju osobinu- osobinu transformacije- uspjeli smo da napravimo rohadu i tako ulov postade lovac. Poceli smo da imitiramo zivotinje, njihove kandze, zvukove, pokrete i hod (po nekim legendama su zivotinje prvenstveno hodale na dvije noge, ali su se uplasile ljudskog oruzja, pa su se usukale i usvojile hod na sve cetiri). I onda, kao iz vedra neba, smo prestali da se krecemo i odlucli smo da se nastanimo. Ovlastili smo se rijekama, poljima, suncem i nebom. Stvorili smo posijed. A niko do sada nije saznao zasto. Zasto smo prestali da migriramo?

guilt4

Razumje se da su naucnici pokusali teorijama da nadju odgovore (tipa zbog otkrica vatre, ili vrenja, itd.), ali mi se ona od Roberta Calassa cini kao najlogicnija: ljudi su iskusili najosnovni oblik krivice. U ovoj fazi neolitske revolucije u kojoj su rodjeni stocarstvo i poljoprivreda ljudi su zivjeli usko povezani sa zivotinjama koje su koristili za rad, ali i za izvor prehrambenih namirnica (mlijeko, puter, sir itd.). Zbog ove bliske veze izmedju ljudi i zivotinja, ubijanje zivotinja je tabuizovano. One su se klale i jele samo u posebnim prilikama- za vrijeme kulta, dakle za Boga miloga. Zrtvovanje zivotinja je popraceno mnogobrojim praktikama izvinjavanja, odnosno ritualima. Ti rituali su stajali za simbolicno stvaranje ravnoteze u svijetu sacinjenog od dva pola: onog koji jede i onog koji je pojeden…

guilt5

 Medjutim, nije samo konzimiranje mesa stvaralo osjecaj krivice, vec i sam proces “jedenja” koji je po sebi nesto “nasilno”. Kako bi prezivjeli uvijek mora da ugasimo jedan zivot, bez obzira da li je to biljka, zivotinja, ili (u nekim plemenima i  dalje) covjek. Cak i kada unistimo i najmanji dio ovog svijeta zarad nase egzistencije. Tako smo u modernim, idustrijskim vremenima usvojili praksu falsifikovanja. Fake it. Falsifikujemo osnovni osjecaj krivice. Zivotinje su trenutno najmasovniji produkt, ali se nigdje ne mogu vidjeti. Njemci pojedu oko 50 miliona svinja u jednoj godini. Za 10 godina zivota u Berlinu ja sam vidjela jednu svinju, i to divlju, sasvim slucajno (da nisam imala bicikl, pojela bi me za veceru). Tako ce uskoro biti i u Bosni. Meso u industriji brze hrane i ne izgleda kao meso, vec kao geometrijski predmet, estetika mesnih preradjevina u supermarketima ne odaje njihovo stvarno porijeklo, vegeterijanski burgeri su izuzetno popularni i na kraju opet ta tofu-kobasica…

Ocigledno je da su nam potrebni novi oblici konzimiranja hrane, novi rituali. Novi nacini nosenja sa ovim iskonskim osjecajem krivice. Za prvi korak mozda ne bi bilo lose da pocnemo da postujemo svoju istoriju, prepoznamo sta mi to zaista jesmo i da konacno prestanemo da se toga stidimo.  Jer, kada je hrana u pitanju i bez obzira koja, najteza krivica je kada ne uzivate u njoj! Za Boga miloga!

Uzivajte u ovom bezglutenskom kolacu od jagoda i rabarbare

Sastojci (za okruglu formu, precnika 20 cm):

200 g brasna od rize
200 g brasna od zobi (stavite zobene pahuljice u blender i blendajte dok ne dobijete pijesak konsistenciju)
70 g kakaa u prahu, plus malo za podmazati formu
1 kasika praska za pecivo
a kasicica sode bikarbone
prstohvat soli
100ml blagog maslinovog ulja
3 jajeta
150 g nezasladjenog sosa od jabuka
2 kasicice vanilijinog ekstrakta
2 dugacke rabarbare, tanko isjeckane
300 g jagoda (izrezanih i cijelih)

Za kakao slag:

1 konzerva punomasnog mlijeka od kokosa, ohladjenog u frizideru preko noci
1 kasika kakaa u prahu
1 kasika secera od kokosa
prstohvat soli

Uputstvo:

1. Zagrijte rernu na 180 stepeni, podmazite formu za kolas i pospite je sa malo kakaa.
2. U vecoj zdjeli kombinujte rizino i zobeno brasno, kakao, prasak za pecivo, sodu bikarbonu iso.
3. U drugoj vecoj zdjeli mikserom umutite secer i ulje oko 5 min. Dodajite jedno po jedno jaje muteci ih na srednjoj brzini sve dok se potpuno ne sjedine. Dodajte sos od jabuka, vaniliju i mutite i dalje dok ne dobijete ujednacenu masu.
4. U 3 do 4 puta dodajite suve sastojke u mokre i mutite na slaboj brzini dok se sve ne sjedini. Ugasite mikser, dodajte rabarbaru i kasikom je pazljivo umutite u tijesto.
5. Tijesto ulijte u pripremljenu formu i zagladite povrsinu. Pecite u rerni izmedju 40 i 50 minuta. Ako noz zaboden u sredinu kolaca izadje cist i suv, kolac je gotov. Prije nego sto ga izvadite iz forme ostavite kolac da se potpuno ohladi.
6. Premazite kakao slagom i zacinite svjezim, slatkom jagodama.

Kakao slag

1. Konzervu sa mlijekom od kokosa okrenite naopako i otvorite. Kokosovu vodu odvojite sa strane (za smuti ili supu), a cvrstu kremu izvadite kasikom i stavite u zdjelu za mucenje. Dodajte kakao, secer, vaniliju i so, pa mutite mikserom sve dok ne dobijete glatku kremu. Probajte i po potrebi jos zasladiti.

Posted in Common, Recipes | Tagged , , , , , | Leave a comment

Ljubavna biljka: Rizoto sa articokama

articoke5

Volim pjesme. Oduvjek sam ih voljela. Ljubavne pjesme.

Skoro sam procitala pjesmu o jednom cvijetu. Ljubavnom cvijetu.

Articoka je takodje cvijet. Volim articoke.

articoke2

Ljubavna Biljka
(napisala Anne Sexton)

Cudan ali vlazan cvijet
se mrsi u mojim plucima, urasta u moje srce,
puzi mi uz grlo
i siše mi jezik kao hobotnica.
Ti si ga sretno zasadio proslog ljeta
i ja sam mu sa mojom mjesecevom nadom dozvolila da pusti korjenje
ne znajuci da ce doci da me iscijedi,
eksplodira u meni bas ovog marta.
Citavu zimu sam pokusala da ga smanjim,
a osjecala sam kako sve vise buja.
To ti, naravno, nikada nisam pomenula,
jer mi je razum bio dovoljno odvratan,
i osjecala sam se primorano da mislim samo na tvoj.
Sada kada si otisao zauvjek
zasto biljka ne uvene?
Pokusavam da je unistim.
Gutam kamenje.
Tri puta sam progutala tanke epruvete
sa mrtvackim glavama na njima.
Ali ona procvjeta od tecnosti iz njih.
Palim sibice i stavljam ih u usta,
zubi mi se tope, ali bilje buja.
Pijem krv sa rucnih zglobova
a zeleno se migolji kao narokvica.
Zar ne moze jedan od cuvara da mi donese kosilicu
i da je pokosi, ako bih se izvratila naopako na jedan sat?
Ovaj me je cvijet, pupoljak, travka
ona me je pobjedila, pobjedila.
Ocigledno nas je obe nemoguce ubiti.

Kasljem. Gusim se. Osjecam kako ulazi
u nazalne prolaze, sinuse, dole, gore
i sve tako do mozga- špricajuci iz ociju,
moram pronaci hirurga koji ce je isjeci,
zapaliti, kao sto to ponekad rade sa nasilnim epilepticarima.
Nazvacu jednog ubrzo, prije nego eruptiram.

Zar bi to ikada pomislio
gledajuci me kako se njisem niz Kom. Aveniju
u mom dugom crnom kaputu sa krznenom kapuljacom,
dok mi dugacka pink suknja ispod viri korak za korakom?
Da me ispod kaputa, rozog, brushaltera, gaca,
u udubljenjima gdje ljubav kleci,
biljka davi kasljem?

Mozda prestajem da budem covjek
i treba da prihvatim taj prirodu tok?
Mozda postajem dio zelenog svijeta
i mozda ce mi bas sada ruza iskociti iz usta?
Oh, prolaznice, daj da je odgrizem i pljunem na tebe
pa da mozes reci „kako divno!“ i klimnes svoje hvala
i odes tri ulice dalje do svoje drage
a ona ce da ih zatakne iza uveta
ne sluteci da ce da se uspuze u njeno uho, mozak
i da je izludi.

Onda ce ona biti isto kao i ja-
pink lutka sa svojim pomahnitalim zelenim punjenjem.

articoke

Rizoto sa articokama

Rizoto:

Sastojci (za 4 osobe):

400 g rize (ja sam koristila rizu za rizoto)
3 štapica celera (ili 100 g korjena celera), sitno isjeckanog
1 poriluk, sitno isjeckan na kolutove
2 cešnja bijelog luka, sitno isjeckanog
ribana korica od 1/2 limuna
80 g ribanog parmezana
1 l povrtnog temeljca (ili 1 l vode pomjesana sa 1 kasikom domaceg zacinskog bilja)
1 kasicica fine morske soli
1 kasicica bijelog bibera u prahu
malo ghija ili neutralnog kokosovog ulja

Uputstvo:

1. U vecoj serpi otopite ghi ili kokosovo ulje na umjerenoj temperaturi. Dodajte poriluk, promjesajte i dinstajte oko 2 minute. Dodajte celer, promjesajte i dinstajte naredne 3 minute. Potom dodajte biber, bijeli luk, promjesajte i dinstajte oko 1 minut. Na kraju dodoajte rizu. Riza ce ubrzo poceti da se przi, zato nastavite sa mijesanjem. Nakon 1 minute dodajte prvu turu povrtnog temeljca (taman toliko da prekrije rizu) i velikodusan prstohvat soli.
2. Smanjite temperaturu tako da riza polako krcka i da se ne lijepi prebrzo za rub serpe. Polako dodajite temeljac, mijesajuci i masirajuci rizin skrob. Prije nego sto dodate narednu turu temeljca, pricekajte da se prva potpuno upije. Ovaj postupak ce potrajati oko 15ak minuta. Probajte rizu da vidite da li je kuvana. Ako nije, nastavite dodavajuci temeljac, sve dok riza ne omeksa, ali zadrzi trunku hrskavosti. Ne zaboravite da dodate i malo soli i bibera, ako je neophodno. Ako vam ponestane temeljca, dodajte prokljucalu vodu.
3. Sklonite rizoto sa vatre, pa mu dodajte limunovu koru i parmezan. Sve dobro promjesajte. Poklopite serpu odgovarajucim poklopcem i pustite da rizoto odstoji oko 2 minute. Ovo je ejdan od najbitnijih koraka pri pravljenju rizota, jer na ovaj nacin postaje velicanstveno kremast. Rizoto servirajte u dubljim tanjirima i prekrijte ga limunastim articokama.

Limunaste articoke

Sastojci:

8 articoka
3 lovorova lista
2 cešnja bijelog luka, sitno isjeckanog
svjeze iscjedjen sok od 2 limuna
malo ghija ili kokosovog ulja
5 kasika maslinovog ulja
so i biber po ukusu
nekoliko grana svjeze majcine dusice

Opcionalni dodaci:
scjez grašak, ocišcen
svjez kopar, sitno isjeckan

Uputstvo:

1. Operite articoke ispod mlaza hladne vode, a potom ih osusite krpom za sudje.
2. Koristeci veci noze odrezite 2 cm sa vrha articoke.
3. Koristeci noz ili kuhinjske makaze, odstranite cvrste listove (latice), sve dok ne dodjete do njeznog i svijetlog dijela articoke- njenog srca.
4. Odrezite stabljiku i donji dio articoke (bazu- oko 1,5 cm). Iskruzite bijele “dlacice”, te potom prepolovite srca nozem.
5. Posolite articoke, prelijte ih sa 3 kasike maslinovog ulja i limunovim sokom. Ostavite da se mariniraju nekih 30 minuta.
6. U tavi zagrijte ghi (ili kokosovu mast) na umjerenoj temperaturi. Dodajte bijeli luk i lovorov list i preprzite ih svega nekoliko sekundi. Dodajte srca articoke, promjesajte dobro i przite narednih 5 min. Prelijte sve sa 1 dl vode, dodajte majcinu dušicu, smanjite temperaturu na umjerenu i kuvajate / dinstajte sve dok se voda ne upije. Ponovite proces dodavanja vode, sve dok srca nisu potpuno omeksala (ja sam ponovila 2 puta). Ako ga koristite, dodajte grasak jedan minut prije nego sto skinete articoke sa vatre. Aricokama prekrijte kremati rizoto i posluzite sve dok je jos toplo.

articoken7

Posted in Common, Recipes | Tagged , , , , | Leave a comment